Rev-2250/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2250/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz Z., koga zastupa B.S., odvjetnik iz Z., protiv tuženice "C. - o. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. srpnja 1992.g. br. Gž 6360/92-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. studena 1991.g. br. Pn 3687/85, u sjednici održanoj dana 15. studena 1994.g.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 14. srpnja 1992.g. br. Gž 6360/92-2 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 330.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvoga stupnja i tužbeni zahtjev odbio. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da je ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sud drugog stupnja je povodom prigovora tuženice zastare tužiteljeva potraživanja taj prigovor ocijenio osnovanim, pa je zato tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

Taj sud naime smatra, budući da se štetni događaj zbio 21. svibnja 1980.g. a tužitelj je tužbu predao sudu 16. prosinca 1985.g. da je prošao opći zastarni rok od pet godina predviđen u čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Pravno stajalište suda drugoga stupnja nije pravilno.

U konkretnom slučaju tužitelj traži naknadu nematerijalne štete.

Zastarni rok počinje teći od nastanka štete, u konkretnom slučaju od nastupanja štetnih posljedica, što se ne mora poklapati s nastankom štetne radnje.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je liječenje tužitelja zbog tjelesnih ozljeda koje je dobio u štetnom događaju završilo 20. studena 1986.g., dakle da se tada zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo, pa je otada i počeo teći zastarni rok za naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i nagrđenja, te dijelom za strah kao što je taj sud naveo u razlozima svoje presude.

Iz tih razloga je taj sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje time da ponovno razmotri osnovanost žalbi stranaka.

U Zagrebu, 15. studeni 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.