Croatian Supreme Court dismisses appeal in tenancy dispute as procedural requirements and value thresholds were not met.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against the eviction order in a tenancy dispute. The tenant argued for procedural errors and incorrect application of law, but the court found the appeal inadmissible because the disputed value did not exceed the statutory threshold of 200,000 kn. Furthermore, the specific legal issues raised were deemed insufficient to ensure the uniform application of law under the general appeal provision.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 382. st. 1.; ZPP čl. 382. st. 2.; ZPP čl. 399. st. 2.; ZPP čl. 392. st. 1.; ZPP čl. 392. b): An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory limit and the legal issues do not concern the uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 374/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protuženika S. K. iz R., i Z. K. iz Z., zastupanih po punomoćniku A. O., odvjetniku iz Z., protiv tužene-protutužiteljice B. Z. iz Z., zastupane po punomoćnici G. K., odvjetnici iz Z., radi otkaza stanarskog prava, utvrđenja i donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, odlučujući o reviziji tužene-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7442/11-2 od 25. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-488/10 od 21. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužene-protutužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je otkaz stanarskog prava tuženoj-protutužiteljici (dalje: tuženoj) te joj je naloženo iseliti iz jednosobnog stana sa nusprostorijama u Z., …, te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljima- protutuženima (dalje: tuženima), uz naknadu parničnog troška u iznosu od 5.542,75 kn, s time da su tužitelji dužni tuženoj osigurati nužni smještaj.
U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tužene kojim je ista tražila utvrđenje statusa zaštićenog najmoprimca i nadomještanje ugovora o najmu istog stana sa zaštićenom najamninom, a sadržaj kojeg ugovora je pobliže naveden pod toč. II. izreke prvostupanjske presude.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, dok su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a podredno temeljem čl. 382. st. 2. ZPP, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti prihvati protutužbeni zahtjev tužene a odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelji nisu dostavili odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi iz čl. 382. st. 1. ZPP revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.
U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U konkretnoj pravnoj stvari ne postoje pretpostavke da bi se revizija mogla izjaviti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP, a predmet spora je zahtjev tužitelja za otkaz stanarskog prava i protutužbeni zahtjev tužene radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca i donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.
U odnosu na protutužbeni zahtjev tužena nije naznačila vrijednost predmeta spora, niti je sud u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP odredio vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva tužene, pa se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, slijedom čega revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 106. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj: 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) određeno je da u sporovima, između ostalog iz čl. 97. ZSO, je revizija dopuštena. Međutim, odredbom čl. 399. st. 2. ZPP ukoliko je revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP ako tim posebnim zakonom nije drugačije propisano. Odredba čl. 399. st. 2. ZPP primjenjuje se u konkretnoj pravnoj stvari temeljem čl. 53. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11 – dalje: ZID ZPP), odnosno primjenjuje se na sve postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP. Obzirom na navedeno revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena niti u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja.
Odlučujući o dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, a u skladu s odredbama čl. 392. b) ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja zbog kojih je izjavljena nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena.
Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392. b) ZPP ukupno je valjalo reviziju tužene odbaciti i riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. srpnja 2013.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.