I Kž-394/2015-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 394/15-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. J. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva uz Velikoj Gorici broj K-DO-21/14 od 20. ožujka 2015., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja optužnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. lipnja 2015. broj I Kov- 5/15, u sjednici održanoj 8. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, optužno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici je na temelju čl 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 obustavilo kazneni postupak protiv okr. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 i okr. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2., u svezi s čl. 37. KZ/11, a povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj K-DO-21/14 od 20. ožujka 2015.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti optužnom vijeću Županijskog suda u Velikoj Gorici na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 474. st. 1., u svezi čl. 495. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj kada iznosi tvrdnju o postojanju osnovane sumnje da su okr. J. B. i okr. B. M. počinili kaznena djela na način kako im je to optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici stavljeno na teret.

I Kž 394/15-5

Optužnicom je stavljeno na teret okr. J. B. kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, a okr. B. M. kazneno djelo protiv gospodarstva, poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Iz sadržaja optužnog akta proizlazi da je okr. J. B. bez znanja i odobrenja Nadzornog odbora Z. l. Z. d.o.o i protivno odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaće, a nakon što je to od njega zatražio okr. B. M., sklopio sa njim Ugovor o pravima i obvezama direktora društva sa utvrđenim koeficijentom od 8,0 odnosno sa koeficijentom od 5,0 ali sa ugovorenim dodacima na osnovnu plaću, oštetivši na taj način Z. l. Z. d.o.o. za ukupan iznos od 4.009.014,67 kuna.

Prema odredbi članka 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 vijeće će u postupku odlučivanja o potvrđivanju optužnice obustaviti kazneni postupak, ukoliko ustanovi da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe.

Pravilno je optužno vijeće istaknulo kako je u postupku odlučivanja o potvrđivanju optužnice, suglasno odredbi članka 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08, dužno cijeniti postojanje dokaza o osnovanoj sumnji da su optuženici ostvarili objektivne i subjektivne komponente kaznenih djela koja su predmet optužbe, pa je s tim u svezi izvršilo uvid u provedene dokaze i cijenilo njihov sadržaj. Tako je utvrđeno kako je Nadzorni odbor Z. l. Z. d.o.o na 16. sjednici donio zaključak kojim pokreće inicijativu za izmjenom uvjeta menadžerskog ugovora glavnog direktora Z. l. Z. d.o.o (a to je tempore criminis bio okr. B. M.) i zadužuje predsjednika Nadzornog odbora (a to je tempore criminis bio okr. J. B.) da izvrši konzultacije s predstavnicima vlasnika Z. l. Z. d.o.o o izmjeni uvjeta menadžerskog ugovora s glavnim direktorom Z. l. Z. d.o.o, te nakon konzultacija potpiše Ugovor.

Ovom zaključku, kako to proizlazi iz zapisnika 16. sjednice, prethodila je diskusija u kojoj su svi sudionici izrazili suglasni stav kako „ ... s obzirom na rezultate poslovanja ...„ treba izvršiti korekciju uvjeta menadžerskog ugovora i povećati plaću glavnom direktoru Z. l. Z. d.o.o. Sadržaj ovog zapisnika potvrdili su brojni ispitani svjedoci. Tako je npr. svjedok S. P. (koji je ispred Vlade RH bio član Nadzornog odbora od 2004. do 2008.) iskazao kako smatra da B. M., kao direktor Z. l. Z. d.o.o. koja je odlično poslovala, ne može imati manju plaću od direktora drugih kompanija, a svjedok T. V. (koji je bio član Nadzornog odbora ispred Grada V. G.) je iskazao kako je Z. l. Z. d.o.o. tek po dolasku B. M. kao direktora, počela pozitivno poslovati.

Imajući u vidu navedeno, apodiktična tvrdnja istaknuta u optužnom aktu kako je J. B. bez znanja i odobrenja Nadzornog odbora Z. l. Z. d.o.o. sklopio Ugovor o pravima i obvezama direktora društva, oštetivši na taj način Z. l. za ukupan iznos od 4.009.014,67 kuna, nije zasnovana ni na činjenicama niti na osnovanoj sumnji. S tim u svezi se napominje kako je vještakinja S. D., u svom vještačkom nalazu i mišljenju, ustvrdila „ ... da li je za Društvo nastala šteta zaključivanjem analiziranih Ugovora, ovim vještačenjem nije moguće utvrditi ...“

Tvrdnju iz optužnog akta da je okr. J. B. sklopio Ugovor protivno odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaće, optužno vijeće je stavilo u kontekst odluke Ustavnog suda RH broj U-I-928/200 od 22. studenog 2006., u kojoj je navedeno kako se članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ukida u dijelu koji se odnosi na čl. 13.b. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine" broj 101/98, 135/98 i 105/99). Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda, optužno vijeće je posebno izdvojilo navod "… kada Republika Hrvatska sudjeluje u

I Kž 394/15-5

gospodarskim odnosima kao većinski vlasnik ili osnivač neke pravne osobe, ona nema ovlasti djelovati kao zakonodavac, već u tim gospodarskim odnosima ima jednak položaj kao i ostali poduzetnici. To znači da ima položaj poduzetnika i primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima, uključivši i mjerila za izmjenu primanja … Ovakvim postupanjem je država članove uprave takvih društava stavila u drugačiji položaj u odnosu na članove uprava trgovačkih društava, čije se plaće određuju putem upravljačkog mehanizma unutar trgovačkih društava …".

Cijeneći postojanje dokaza o osnovanoj sumnji da su optuženici ostvarili objektivne i subjektivne komponente kaznenih djela koja su predmet optužbe, optužno vijeće je valoriziralo i sudsku nagodbu zaključenu kod Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu broj P- 503/10 od 18. srpnja 2014. između Z. l. Z. d.o.o. i B. M. U ovoj nagodbi je navedeno što je sve Z. l. Z. d.o.o. obvezna platiti B. M. (a ne obratno) i naznačeno da više nema međusobnih potraživanja vezanih za tužbu i protutužbu.

M. D., direktor Z. l. Z. d.o.o. je iskazao da je stupio na dužnost 2012. i nije mu bilo jasno zašto je podnesena kaznena prijava za iznose koji su plaćeni na temelju Ugovora. Naglasio je kako je zaključena nagodba sa okr. B. M., te Z. l. Z. d.o.o. nije oštećena „... jer je upravo zato i potpisana nagodba, gdje smo uspjeli umanjiti prvotna potraživanja B. M. ...“.

Kao što je već istaknuto, optužnicom je okr. B. M. stavljeno na teret kazneno djelo protiv gospodarstva, poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Međutim, u činjeničnom opisu optužnog akta o poticanju nema ništa više od navoda kako je „ ... zatražio od I okr. J. B. …“. Tijekom istrage se nisu pronašli relevantni pokazatelji osnovane sumnje da je okr. B. M. poduzeo neku od radnji poticanja i da je njegova namjera obuhvaćala sve okolnosti koje su sastavni dio zakonskog obilježja konkretnog kaznenog djela, odnosno nisu se pronašli relevantni pokazatelji osnovane sumnje da okr. J. B., u vrijeme navodnog poticanja, još nije donio odluku o potrebi sklapanja novog Ugovora o pravima i obvezama direktora društva.

Žalitelj zanemaruje da za postojanje osnovane sumnja mora količina podataka, koji ju opravdavaju, biti na razini koja određene relevantne okolnosti čini vjerojatnim. Osnovana sumnja mora, dakle, činiti zaokruženu i logički povezanu cjelinu. Tako prema sudskoj praksi "… nije dovoljno da iz tih podataka i dokaza proizlaze samo neki od osnova sumnje, naprotiv, potrebno je da otuda proizlaze svi osnovi sumnje, dakle oni koji zaokružuju sve objektivne i subjektivne sastojnice obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, znači da zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljnu razinu sumnje …" (VSRH, IV Kž-12/03 od 5. ožujka 2003.).

Imajući u vidu sve do sada navedeno, pravilna je odluka optužnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici kako nema dovoljno dokaza o postojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje da bi okr. J. B. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu imovinsku korist, odnosno da bi okr. B. M. s namjerom potaknuo okr. J. B. na povredu dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa, uslijed čega je trebalo na temelju čl 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 obustaviti kazneni postupak.

I Kž 394/15-5

S obzirom da navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. rujna 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.