Usž-860/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-860/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biserke Kalauz predsjednice vijeća, Slavice Marić-Okičić i Gordane Marušić–Babić članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. K. H. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 6 i 8, poslovni broj: UsI-478/15-4 od 13. travnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2015.,

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-478/15-4 od 13. travnja 2015. godine.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Zagrebu usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice i poništeno rješenje tuženika klasa: UP/II-141-06/14-01/OB, urbroj: 341-99-05/3-14-005205, broj spisa: 658503 od 30. prosinca 2014. godine i rješenje Područne službe u Z. klasa: 141-06/14-01/OB, urbroj: 341-25-05/3-14-053217, broj spisa: 243711 od 25. ožujka 2014. godine. Označenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv označenog prvostupanjskog rješenja Područne službe u Z. Prvostupanjskim rješenjem Područne službe u Z. od 25. ožujka 2014. godine donijetim po službenoj dužnosti u postupku nadzora i kontrole pozivanjem na odredbu članka 92a. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07., 35/08., 40/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10., 130/10., - pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13. u daljnjem tekstu: ZOMO koji je prethodno bio na snazi) utvrđuje se tužiteljici rođenoj … godine postojanje tjelesnog oštećenja od 70% počevši od 1. travnja 2014. godine, i naknada zbog tjelesnog oštećenja od 1. travnja 2014. u svoti od 116,50 kn. Ovim rješenjem mijenja se rješenje Područne službe u Z., broj spisa: IN-929124 od 27. veljače 1997. godine.

Označenim rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: IN-929124 od 27. veljače 1997. godine tužiteljici je priznato pravo na tjelesno oštećenje od 80% zbog bolesti i priznato pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tuženik u žalbi u bitnom navodi da presudu Upravnog suda u Zagrebu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u provedenom postupku kontrole i nadzora, koja su kod tužiteljice utvrdila tjelesno oštećenje od 70%. Smatra da je Sud izveo pogrešan zaključak o primjeni odredaba ZOMO, jer isto nije u skladu sa svrhom i smislom instituta kontrole i nadzora i primjene instituta iz članka 121. i članka 92.a ZOMO.

Time što je zakonodavac uveo institut naknadne kontrole i nadzora u stečena prava, dozvolio je i obnovu postupka obavljanjem kontrolnog pregleda u kojem postupku je utvrđeno novo činjenično stanje koje je osnov za donošenje rješenja tuženika. Zaključuju da je voljom zakonodavca dozvoljena obnova postupka na temelju novih činjenica i novih dokaza za koje se sazna u postupku naknadne kontrole i nadzora. U provedenom upravnom postupku utvrđene su nove činjenice da tužiteljica nije ispunjavala uvjete za priznavanje tjelesnog oštećenja po osnovu ukočenosti stopala od 30% kako je to utvrđeno 27. veljače 1997. godine prema Listi tjelesnih oštećenja ("Narodne novine" 53/91.) već je postojala dokumentacija o gubitku funkcije pojedinih segmenata kralježnice na kojima se temelji ranije pravomoćno rješenje o utvrđenom tjelesnom oštećenju, te budući da su utvrđene nove činjenice postoji uporište za primjenu odredbe članka 121.

ZOMO. Smatraju da je na navedeni način povrijeđen zakon te predlažu da Sud žalbu usvoji i poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu i meritornom odlukom odbije tužbu izjavljenu protiv rješenja tuženika. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je rješenjem Područne službe u Z. od 27. veljače 1997. godine ostvarila pravo na tjelesno oštećenje od 80% zbog bolesti i pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja, temeljem nalaza i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja a sukladno odredbi članka 77. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji je u to vrijeme na snazi i Odjeljku XI Liste tjelesnih oštećenja.

Prigovara nalazima stručnih tijela medicinskog vještačenja u provedenom upravnom postupku po službenoj dužnosti kontrole i nadzora, te ističe da je navedeno postupanje javnopravnog tijela u suprotnosti sa načelom stečenih prava kako to zaključuje i Sud. Izmjene kriterija u vještačenju za priznavanje tjelesnog oštećenja, nakon što je tužiteljica ostvarila navedeno pravo, ne mogu utjecati na ostvareno pravo i stupanj tjelesnog oštećenja koji je priznat tužiteljici. Stoga predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu

Žalba nije osnovana.

Odlučujući o tužbi tužiteljice Sud se pozvao na odredbe članaka 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09.-u daljnjem tekstu: ZUP), kojom odredbom je propisano načelo zaštite stečenih prava stranaka, te na odredbu članka 121. ZOMO kojom odredbom je propisana mogućnost obnove postupka iznimno od uvjeta i rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku, pod zakonom propisanim uvjetima, da se sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost uporabe novih dokaza koji bi doveli do drugačijeg odlučivanja da su ti dokazi, odnosno činjenice bili uporabljene u prijašnjem postupku.

Odredba članka 92a. ZOMO koja se primjenjuje stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 133/13.-u daljnjem tekstu: ZID ZOMO stupio na snagu 14. studenog 2013. godine) daje ovlasti Središnjoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda da po službenoj dužnosti provodi nadzor i kontrolu postupanja i rješavanja o upravnim stvarima u kojima je donijeto rješenja protiv kojeg se ne može podnijeti žalba niti pokrenuti upravni spor, dakle radi se o pravomoćnom rješenju. U tom postupku Središnja jedinica Zavoda provodi provjeru svih činjenica koje utječu na ostvarivanje, korištenje, gubitak i ponovno određivanje prava na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja.

Ispravno je stajalište Upravnog suda u Zagrebu da se navedena odredba članka 92a. ZOMO ne može primjenjivati nevezano za odredbe o izvanrednim pravnim lijekovima propisane u ZUP-u (obnova postupka, oglašavanje rješenja ništavim, poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja), kao i izvanredne pravne lijekove propisane u ZOMO u odredbama članaka 121. i 122.A. Da bi došlo do promjene u opsegu prava, odnosno do gubitka prava, potrebno je da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti sadržani u odredbama o izvanrednim pravnim lijekovima u ZUP-u odnosno u odredbama ZOMO. Iz podataka upravnog spisa ne proizlazi da bi se u ovom upravnom postupku utvrdile nove činjenice ili uporabili novi dokazi koji su doveli do drugačijeg odlučivanja i smanjenja prava tužiteljici. Naprotiv, proizlazi da se radilo o vještačenju iste medicinske dokumentacije, a moguće i manjkave medicinske dokumentacije, obzirom da se radilo o vještačenju 17 godina nakon prvotnog vještačenja i priznavanja prava.

Stoga ispravno zaključuje Sud da nije bilo osnova za obnovu postupka utemeljenom na ponovnoj ocjeni istih dokaza u postupku u kojem je tužiteljici priznato pravo, a time ni osnova za izmjenu pravomoćnog rješenja Područne službe u Z. od 27. veljače 1997. godine. Prigovori tuženika u žalbi koji se odnose na primjenu zakona i davanja mogućnosti za kontrolu nezakonito stečenih prava, nemaju utjecaja na drugačije odlučivanje, jer postupak kontrole propisan odredbom članka 92a. ZOMO mora biti utemeljen na zakonskim odredbama o vanrednim pravnim lijekovima sadržanim u ZUP-u i ZOMO i zadovoljavat zakonom propisane uvjete.

Iz naprijed navedenih razloga, Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tuženik osporava presudu Upravnog suda u Zagrebu, te da ne postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je Sud sukladno odredbi članka 74. stavak 1. ZUS- a žalbu odbio kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu.

U Zagrebu 15. srpnja 2015.

Predsjednica vijeća

Biserka Kalauz, v.r.