Legislator Case Law & Legislation
Revr-1862/2015-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in discrimination case as they fail statutory review requirements under ZPP and ZSD.

Case Number Revr-1862/2015-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected appeals filed by both parties against a lower court ruling on workplace discrimination. The first-instance court found the defendant committed discrimination by preventing the plaintiff from working on their specific post, ordering compensation for non-material damage while dismissing other claims. The Supreme Court dismissed the appeals because the proceedings were governed by the Anti-Discrimination Act, which mandates a specific type of review, and the appellants failed to meet the strict criteria for admissibility under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 17. st. 1. ZSD-a; čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: In proceedings for the determination of discrimination under the Anti-Discrimination Act, appeals must address specific substantive or procedural issues vital for the uniform application of law; appeals failing to state such issues are inadmissible.

Keywords

AI generated
anti-discrimination proceedings civil procedure review admissibility of appeal workplace discrimination uniform application of law non-material damage equal treatment

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1862/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. D., dipl. iur., zaposlen kod tuženika, radi utvrđenja otklanja i zabrane diskriminacije, kao i naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-62/15 od 26. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 538/13 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizije stranaka odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je onemogućavanjem tužitelju da radi na radnom mjestu na kojem je radio prije bolovanja, dovođenjem tužitelja u ponižavajući položaj vrijeđanjem i omalovažavanjem i odlučivanjem da radi uz nadzor drugih kolega tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljem počinjena diskriminacija, dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje da je onemogućavanjem da radi s ležećim bolesnicima tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljem počinjena diskriminacija, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana iz osnove naknade neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom kamatom po stopi zateznih kamata koje se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%tnih poena koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, dok se sa više zatraženim iznosom od 80.000,00 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„2. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužitelja, te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužitelja, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita od uznemiravanja, odnosno dok tuženik ne omogući tužitelju rad na njegovom radnom mjestu doktora medicine specijalista u Klinici za unutarnje bolesti na kliničkom odjelu za bolesti srca i krvnih žila kao invazivnom kardiologu na kojem je radio prije početka uznemiravanja.

4. Dužan je tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, počev od trenutka prekida rada isplaćivati tužitelju plaću kao da radi na svom radnom mjestu za cijelo vrijeme prekida rada uslijed neosiguravanja zaštite od diskriminacije.“kao neosnovan“.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak od 3.313,25 kuna sa zakonskom kamatom po stopi zateznih kamata koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%ih poena teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, dok je sa više zatraženim iznosom od 13.249,25 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.“

Presudom suda drugog stupnja žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda prvog stupnja podnio je reviziju tužitelj, pozivajući se na odredbu iz čl. 23. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) podredno, na dopuštenost redovne revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju kao osnovanu te preinači odluku suda drugog stupnja na način da tužiteljevu žalbu uvaži i preinači prvostupanjsku presudu na način što će tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti.

Protiv presude suda drugog stupnja podnio je reviziju tuženik, također pozivom na odredbu iz čl. 23. ZSD-a, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika i preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizije nisu dopuštene.

Prvenstveno, na navode iz revizije tužitelja, valja odgovoriti da presuda u ovoj pravnoj stvari nije presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa zbog čega nije dozvoljena redovita revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP).

Nadalje, prema odredbi čl. 23. ZSD-a, u postupcima iz čl. 17. st. 1. ZSD-a revizija je uvijek dopuštena. U čl. 17. st. 1. ZSD-a je propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1) da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),

2) da se zabrani poduzimanje radnje kojima se krši ili može kršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanjaju diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3) da se naknadi imovinska i neimovinska šteta prouzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete),

4) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

Prema odredbi čl. 399. st. 2. ZPP-a revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako tim posebnim zakonom nije drukčije propisano. Kako ZSD-om nije propisano da se u ovim postupcima može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je i u ovom slučaju dopušteno izjavljivanje samo revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranka prema odredbi iz st. 3. istog članka, mora određeno navesti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje radi kojeg se revizija podnosi, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revidenti navode da pobijaju drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ne navodeći pri tome materijalnopravna ili postupovnopravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prva i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Razmatrajući podnesene revizije ovaj sud je ocijenio kako iste ne ispunjavaju pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, jer svojim sadržajem ne udovoljavaju niti jednom od uvjeta propisanih navedenom odredbom.

Zbog navedenog revizije stranaka su nedopuštene, radi čega ih je valjalo odbaciti na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 23. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.