Legislator Case Law & Legislation
P-3369/2025-5 AI generated

P-3369/2025-5 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Case Number P-3369/2025-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopio dana 5. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103508703 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje stavio iznos kredita od 145.000,00 kuna (točka 2. Ugovora). Točkom 4. Ugovora ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci. Točkom 10. Ugovora o kreditu /NAKNADA/ ugovoreno je kako je za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,00 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Sukladno navedenom tužitelju je na dan isplate/korištenja kredita tj.

Legislator headnote

AI generated

P-3369/2025-5 · Općinski građanski sud u Zagrebu: Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 14. 5. 2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 21.5.2025.

Keywords

AI generated
credit mandate bank credit balance banking law bank charges credit facility agreement consumer credit revocation
AI generated
P-722/2025-11
Tužitelj u tužbi navodi da je dana 8.12.2006.
P-392/2025-14
Tužitelj u tužbi od 26. ožujka 2025. navodi da je s tuženikom 8. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5103339309 na iznos od 43.000,00 HRK/5.707,08 EUR. Navodi da je rok otplate kredita 84 mjeseca. Ističe da je čl. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik propisao da je tužitelj za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,750 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunato s datumom Ugovora te da je tužitelj suglasan da će se obračunati iznos naknade naplatiti prilikom isplate plasmana. Navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju i radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.
P-254/2025-12
Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je u svojstvu korisnika kredita sa tuženom kao bankom 14.
P-949/2025-12
Tužitelj je 28. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj je 19. svibnja 2003. s tuženom sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora 50401340-19365272590, ovjeren kod javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba 21. svibnja 2003., broj : OV-5280/03 kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 35.000,00 kuna sa kamatnom stopom koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Odredbom članka 11.1. predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da se „korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,50% (slovima: dva cijelih pedeset posto) od iznosa kredita.“ Temeljem navedene odredbe, tužena je od tužitelja 19. svibnja 2003. naplatila iznos od 875,00 kuna na ime troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a što je vidljivo iz otplatne tablice gdje je predmetna uplata knjižena 19. svibnja 2003. Tužena je predmetnu odredbu čl. 11.1. Ugovora o kreditu iz toč. 1. ove tužbe, unijela u ugovor suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je ta odredba prouzročila očitu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka te nije bila podložna bilo kakvim pregovorima među strankama te je u ugovor unesena isključivo činjenicom da je tuženik jača ugovorna strana, po principu „uzmi ili ostavi“. Ugovorna odredba čl. 11.1. predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je navedeno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,50% (slovima: dva cijelih pedeset posto) od iznosa kredita“, unaprijed je bila pripremljena od strane tužene, o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, te ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača.
P-776/2025-3
Tužitelj je u tužbi naveo kako su tužitelj i tuženik 27.4.2007.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3369/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Horvat, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 1. rujna 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103508703 koji su dana 05. travnja 2007.g. sklopili tužitelj GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditor, kojom je ugovoreno kako je za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,00 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora, a korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, koja odredba je sadržana u točci 10. Ugovora o kreditu.

2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 577,34 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 05. travnja 2007.g. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15 % iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopio dana 5. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103508703 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje stavio iznos kredita od 145.000,00 kuna (točka 2. Ugovora). Točkom 4. Ugovora ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci. Točkom 10. Ugovora o kreditu /NAKNADA/ ugovoreno je kako je za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,00 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Sukladno navedenom tužitelju je na dan isplate/korištenja kredita tj.

5. travnja 2007.g. na ime navedene naknade tj. naknade za obradu kredita naplaćen iznos od 4.350,00 kn tj. 577,34 EUR sukladno fiksnom tečaju konverzije. Tužitelj ističe da je predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita bila dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, unaprijed sročenog i priređenog od strane tuženika. Tužitelj nije uopće imao mogućnost pojedinačno pregovarati s tuženikom o navedenoj ugovornoj odredbi (niti je o istoj s tuženikom pregovarao), već mu je ista ponuđena po principu „uzmi ili ostavi“.

Sporna naknada za obradu kredita mu je naplaćena a da prethodno, a niti naknadno, tuženik tužitelju nije jasno i nedvosmisleno predočio na što se ova naknada odnosi i što se njome naknađuje (posebno s obzirom na okolnost da obrada kredita ulazi u opis radnog mjesta zaposlenika banke koji za svoj rad prima redovnu plaću, odnosno da obrada kreditnih zahtjeva predstavlja osnovnu djelatnost banke tj. tuženika) te zašto je ta naknada određena u postotnom iznosu od iznosa kredita tj. u korelaciji s iznosom kredita. Dakle, predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana (a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo), nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.

Drugim riječima - navedeno postupanje tuženika, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku

- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Uslijed iznijetog, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1 i st. 2 te čl. 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03). Sukladno čl. 87. st. 1 istog zakona, takva nepoštena odredba je ništava. S obzirom da je sporna odredba ništetna, a iznos od 4.350,00 kn tj. 577,34 EUR tuženik je stekao bez osnove, tužitelj ovom tužbom potražuje povrat navedenog iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pa do isplate, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

U prilogu opisane tužbe tužitelj kao dokaze prilaže preslike Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103508703, Obračun naknade za bankarske usluge i dopis tuženika od 28.4.2025.

2. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 14. 5. 2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 21.5.2025.

3. Tuženik u određenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

4. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (577,34 EUR), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a od 25,00 EUR, trošak iznosi 125,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 151,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.9.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (13,27 EUR)

- tuženiku