Revr-437/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 437/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz B., koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u B., protiv tuženika B. d.o.o., Z., koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije dopušten, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. siječnja 2006. godine, br. Gž 1273/05, kojom je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 8. ožujka 2005. godine, br. P 671/04, u sjednici održanoj dana 6. rujna 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice L. Š. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 19. siječnja 2006. godine, br. Gž 1273/05 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 8. ožujka 2005. godine, br. P 671/04, kojom je presuđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten otkaz ugovora o radu kojega je tužiteljici L. Š. iz B., dao tuženik B. d.o.o. Z., odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 18. ožujka 2004. godine.

Nalaže se tuženiku B. d.o.o. Z., da tužiteljicu L. Š. iz B., vrati na poslove i radne zadatke radnog mjesta prodavača blagajnika, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe predviđene Ovršnim zakonom.“

II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.636,00 kn, u roku od 8 dana.

i r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Nalaže se tuženiku B. d.o.o. Z., dao tužiteljicu L. Š. iz B., vrati na poslove i radne zadatke radnog mjesta prodavač-blagajnik, u roku od 3 dana od dana primitka odluke suda, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, za poslodavca 30.000,00 kn, te za odgovornu osobu u iznosu od 10.000,00 kn.“

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica je zatražila i parnični trošak za sastav revizije u iznosu od 1.220,00 kn.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice prvostupanjski sud je dostavio na odgovor tuženiku.

Tuženik je u odgovoru na reviziju pobijao osnovanost revizijskih navoda i predložio da sud reviziju obije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Prije svega valja navesti da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između razloga presude i u predmetu izvedenih dokaza, razlozi pobijane presude su jasni i dovoljni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti presude.

Prvostupanjski sud je utvrdio a drugostupanjski sud je ocijenio pravilnima činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu prodavača – blagajnika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme počevši od 5. prosinca 2003. godine,

- da je tužiteljica dobila pisanu opomenu 7. siječnja 2004. godine nakon što je tri puta zaredom „pala“ na test kolica da bi potom dobila drugu pisanu opomenu 30. siječnja 2004. godine, nakon što je tri puta za redom „pala“ na test kolicima s time da je treću opomenu dobila 25. veljače 2004. godine opet iz razloga što nije odradila uspješno test kolica,

- da tužiteljica niti na jednom testu nije skenirala svu robu koja je došla na naplatu na blagajnu,

- da je prilikom uručenja opomena tužiteljica bila upozorena da zbog daljnjih kršenja obveza iz ugovora o radu može biti donesena odluka o prestanku radnog odnosa,

- da je tuženik o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu zatražio mišljenje Radničkog vijeća (dostavili istom cjelokupni predmet u svezi s namjeravanom odlukom o otkazu tužiteljici).

Radničko vijeće je 15. ožujka 2004. godine dalo svoju suglasnost za namjeravanu odluku o otkazu,

- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (tužiteljice) 18. ožujka 2004. godine,

- da je tužiteljica kao blagajnica bila obvezna skenirati svu robu kupca s time da je provjera izvršavanja obveza blagajnika izvršena putem test kolica.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da je otkaz ugovora o radu tužiteljici zakonit. Prije svega valja navesti da je bespredmetno pozivanje tužiteljice na odluku VSRH od 28. kolovoza 2001. godine, br. Rev 528/01 jer je navedeno pravno shvaćanje doneseno u primjeni čl. 58. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93 – dalje: ZOPRO) koji je na posve drugačiji način propisivao razloge i postupak za prestanak radnog odnosa a čijoj primjeni nema mjesta u ovoj pravnoj stvari.

Zakon o radu ("Narodne novine", 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR) je u čl. 106. st. 1. podstavak 3. propisao da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) radniku ako ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa.

Otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku i obrazložen (čl. 111. st. 1. i 2. ZR).

Revidentica neosnovano upućuje na sadržaj izreke otkaza ugovora o radu kao razlog za ocjenu da bi otkaz bio nezakonit.

Ovo iz razloga što ZR nije ni propisano da bi otkaz ugovora morao imati oblik odluke (rješenja ili sl.) koje bi sadržavalo uvod, izreku i obrazloženje, već je dovoljno da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojih se to ponašanja radnika (kada je u pitanju otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) radniku daje otkaz ugovora o radu i ocijeniti da li poslodavac daje radniku redoviti otkaz ili izvanredni otkaz ugovora o radu (u kojem slučaju otkaz mora biti obrazložen i u pogledu roka iz čl. 107. st. 2. ZR).

U ovoj pravnoj stvari ovaj sud nalazi da je otkaz ugovora o radu valjano obrazložen tako da se tužiteljici stavljaju na teret kao povrede obveza iz ugovora o radu točno određena ponašanja (opisana kao razlozi „pada“ na test kolicima – neskeniranje robe koja je trebala biti skenirana (te zatim i naplaćena) na blagajni.

Zakonom o radu nije propisana obveza poslodavca da u Pravilniku o radu (čl. 123. ZR) propiše sve slučajeve osobito teških povreda obveza iz radnih obveza ili pak sve povrede obveza iz radnih odnosa zbog kojih bi mogao dopušteno otkazati ugovor o radu radniku.

Poslodavac je ovlašten autonomno ocijeniti zbog koje će povrede obveze iz ugovora o radu dati radniku otkaz s time da je sud u postupku sudske zaštite ovlašten cijeniti da li je povreda obveze iz ugovora o radu izvršena a ako jest o kakvoj se povredi obveze iz ugovora o radu radi i da li učinjena povreda opravdava dani otkaz ugovora o radu.

Radničko vijeće se suglasilo s namjerom tuženika da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice kao radnice (neskreniranje nekih artikala na test kolicima) s time da je Radničko vijeće donošenje svog mišljenja potvrdilo da je imalo na raspolaganju podatke potrebne za davanje mišljenja.

Revidentica neosnovano smatra da bi način provjere da li blagajnici uredno obavljaju svoje obveze iz radnog odnosa trebalo posebno propisivati. Pravno je odlučno jedino utvrđenje da je tužiteljica imala propuste zbog kojih je „pala“ više puta na test kolicima zbog neskeniranja robe a ta činjenična utvrđenja tužiteljica ni u sudskom postupku nije dovela u sumnju pred nižestupanjskim sudovima.

Činjenica da je tuženik dao tužiteljici redoviti otkaz ugovora o radu u situaciji kada drugostupanjski sud (nepotrebno) ocjenjuje težinu tužiteljičinih povreda obveza iz radnog odnosa kao osobito teške povrede nije imalo utjecaja na zakonitost otkaza. Ovo i u slučaju kada se poslodavac odluči dati redoviti otkaz iz razloga zbog kojih bi mogao otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom jer je redoviti otkaz povoljniji za radnika.

Teška materijalna i socijalna situacija tužiteljice ne predstavlja opravdanje za neizvršenje radnih obveza na pravilan način (propuštanje skeniranja i naplate robe) i ne predstavlja pravno odlučne razloge koji bi sprečavali poslodavca u mogućnosti otkazivanja ugovora o radu.

Zbog navedenih se razloga nisu ostvarili revizijski razlozi te je revizija tužiteljice na temelju čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 6. rujna 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.