Rev-1841/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1841/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilija Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.J. iz T., koju zastupa B.H.V., odvjetnik iz R., protiv tuženika M.A. iz R., koga zastupa M.T., odvjetnik iz R., radi odluke o zadržavanju stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 13. siječnja 1993. br. Gž- 1787/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. lipnja 1992. br. P-2902/90-23, u sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 13. siječnja 1993. br. Gž-1787/92-2 odbijena je žalba tuženika M.A. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. lipnja 1992. br. P-3902/90-23 kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i presuđeno da stanarsko pravo na stanu u R., ulica …… zadržava tužiteljica M.J., pa se nalaže tuženiku M.A. da u roku od 15 dana iseli iz tog stana i preda ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.772 HRD.

Protiv presude drugog stupnja pravodobno je izjavio reviziju tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se revizija prihvati i da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužiteljicu odbiju s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obavezu naknade parničnog troška.

Na reviziju tuženika tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava navode revizije i predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Na reviziju tuženika nije se izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija tuženika nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je pravomoćnom presudom br. P-2353/89 razveden brak stranaka i da je tužiteljici povjereno na čuvanje i odgoj dijete stranaka mlt. M.J. rođen ……., pa je slijedom toga temeljem odredbe čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima odlučio da tužiteljica zadržava stanarsko pravo.

Nije prihvaćen prigovor tuženika da je tužiteljica napustila samovoljno stan i odrekla se stanarskog prava, jer je sud utvrdio da je tužiteljica bila prisiljena fizičkom silom i prijetnjom napustiti stan, te da se nikada nije odrekla stanarskog prava.

Isto tako nije prihvaćen prigovor tuženika da je sud bio dužan stranke uputiti na zamjenu stana, jer prema odredbi čl. 65. st. 4. proizlazi da se stranke upućuju na zamjenu stana samo u slučaju primjene čl. 65. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima.

Sud drugog stupnja u pobijanoj presudi u cijelosti je prihvatio činjenična utvrđenja suda prvog stupnja te je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev, pa je stoga žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

Tuženik u reviziji ponavlja svoj prigovor da je tužiteljica samovoljno napustila stan pa u tom pravcu predlaže i nove dokaze i to uvid u pismo od 13. II. 1990. i saslušanje svjedoka.

Revizija tuženika iscrpljuje se u tvrdnji da je tužiteljica samovoljno napustila sporni stan suprotno utvrđenju suda prvog stupnja.

Prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", br. 53/91) revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da tuženik u reviziji samo pobija utvrđeno činjenično stanje i predlaže nove dokaze, a sudovi nižeg stupnja su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima, ovaj revizijski sud nalazi da je revizija tuženika neosnovana.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuje tuženik, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.