Rev-1060/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1060/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V. koga zastupa M. R., staratelj iz V. protiv tuženika Z. M. iz V., koga zastupa B. I., odvjetnik iz N., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 23. siječnja 1992. br. Gž-3/1992-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 15. listopada 1991. br. P-55/1990. u sjednici održanoj dana 11. lipnja 1992.

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi da daje za uzdržavanje tužitelja povećani doprinos.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi da daje povećani doprinos za uzdržavanje tužitelja počevši od tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, jer je utvrđeno da je tužitelj koji je sin tuženog, bolestan i nesposoban za rad, lišen je poslovne sposobnosti i nalazi se pod starateljstvom, a nema imovine ni sredstava za život, i stoga je tuženi temeljem odredbe iz čl. 238. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima dužan doprinositi za njegovo uzdržavanje, a dosuđeni doprinos primjeren je potrebama tužitelja koji je star 28 godina o kome se brine baka koji mu je staratelj, a za čije uzdržavanje doprinosi djelomično njegova majka, koja živi i radi u

Njemačkoj i materijalnim mogućnostima tuženog, odnosno materijalnim mogućnostima oba roditelja tužitelja.

Utvrđeno je da tuženi prima mirovinu od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Hrvatske u iznosu od oko 2.000 HRD mjesečno, kao i mirovinu iz Njemačke u iznosu od 711 DM, živi sa suprugom koja nije zaposlena i nema drugih obveza za uzdržavanje. Dosuđeni doprinos za razdoblje od 25. kolovoza 1989. godine (od tužbe) do 9. studenog 1990. godine u iznosu od 150 HRD mjesečno, od 9. studenog 1990. do 15. listopada 1991. godine u iznosu od 1.000 HRD mjesečno, a nadalje 50% od mirovine koju prima tuženi od navedenog Republičkog fonda Hrvatske, primjeren je potrebama tužitelja, kako su te potrebe utvrđene u toku ovog postupka, za pojedina razdoblja, i materijalnim mogućostima tuženog s obzirom da preostali dio troškova za uzdržavanje tužitelja snosi njegova majka.

Okolnost što su navodno majka tužitelja i očuh kod kojih tužitelj povremeno boravi takvog imovnog stanja da bi navodno mogli podmiriti sve troškove uzdržavanja tužitelja, nema utjecaja na drukčije rješenje ovog spora, jer ta okolnost sve da je i istinita, ne bi mogla isključiti obavezu tuženog iz čl. 238. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima da doprinosi za uzdržavanje tužitelja razmjerno svojim mogućnostima.

Kraj takvog stanja stvari, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tuženog odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona 0 preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske"NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 11. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.