II Kž-60/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 60/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2014. broj K-99/13, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 10. veljače 2014.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog N. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi N. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. G. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem braniteljice, odvjetnice L. B., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 te je za svoju odluku dao valjane i detaljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

II Kž 60/14-4

Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 pravilno prvostupanjski sud nalazi u činjenici da je optuženik državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije, ali da u Republici Srbiji ima boravište, gdje mu žive supruga i dijete te roditelji dok za teritorij Republike Hrvatske nije značajnije vezan. Uzimajući u obzir sve navedeno, dakle, ne samo činjenicu dvojnog državljanstva, kako se to navodi u žalbi, uz okolnost da mu je nepravomoćnom presudom izrečena višegodišnja kazna zatvora, i prema stanovištu ovog drugostupanjskog suda, na strani optuženika i nadalje postoji konkretna i neposredna opasnost da će on u slučaju puštanja na slobodu pobjeći, odnosno kriti se te na taj način postati nedostupan tijelima kaznenog progona, a time i osujetiti pravomoćni dovršetak ovog kaznenog postupka. Ovo neovisno o ponovnim žalbenim navodima da ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj te da je prije uhićenja u više navrata svojevoljno dolazio u Republiku Hrvatsku.

Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a uzimajući u obzir prethodnu optuženikovu osuđivanost, koja očito na njega nije preventivno djelovala na način da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja i svoje ponašanje uskladi sa zakonskim propisima. Suprotno žalbenim navodima, činjenica ranije osuđivanosti kriterij je kojim se utvrđuje određeni obrazac ponašanja neke osobe, odnosno ranija usklađenost života sa zakonom te je u tom smislu sasvim ispravno uzeta u obzir od strane prvostupanjskog suda, bez obzira na to što se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima i protek vremena od osude. Isto tako, neosnovano žalitelj pobija pravilnost rješenja iznoseći materijalno stanje optuženikove supruge i roditelja, a budući da iz spisa ne proizlazi da bi se radilo o okolnostima koje nisu postojale u vrijeme počinjenja djela pa da bi se moglo zaključiti da se radi o okolnostima koje bi utjecale na buduće ponašanje optuženika u preventivnom smislu.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti je njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 10. veljače 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.