Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1558/2010-3 AI generated

Supreme Court allows claim for compensation due to violation of right to trial within a reasonable time.

Case Number Gzp-1558/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ordered the lower court to decide on a pending case within ten months and awarded 13,000 Croatian kunas to the applicant for the violation of his right to a trial within a reasonable time. The applicant argued that a thirteen-year labor dispute caused by the lower court's lack of efficiency and failure to concentrate hearings infringed upon his constitutional rights. The court found the proceedings ineffective despite some activity, noting the applicant's own delays, but ultimately ruled that the excessive duration violated the constitution and entitled him to compensation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. st. 1. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, and such a violation entitles the party to appropriate monetary compensation.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time violation of constitutional rights monetary compensation for delay inefficient court proceedings labor dispute duration Supreme Court jurisdiction procedural delay

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima
čl. 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 186. Zakona o parničnom postupku
čl. 28. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1558/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja A. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 23. lipnja 2009., 23. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pr-7005/10 u roku od 10 (deset) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. P. u iznosu 13.000,00 kn (slovima: trinaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 23. lipnja 2009. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanski sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-15787/02.

Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-964/09-8 od 1. lipnja 2010. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu jer se spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 15787/02 od 3. veljače 2010. nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i vodi pod poslovnim

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7005/10 (ranije poslovni broj Pr-15787/02 i poslovni broj Pn-3003/98), očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. rujna 2009., službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu i službenom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i broj 76/10, dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 14. travnja 1998. tužbom tužitelja A. P. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika J. K., radi naknade štete,

-tužitelj je podneskom od 18. veljače 1999. požurio zakazivanje ročišta,

-rješenjem od 6. svibnja 1999. punomoćnik tužitelja pozvan je u roku od 8 dana dostaviti točnu adresu tuženika jer je dostava vraćena kao neuredna,

-tužitelj je podneskom od 19. svibnja 1999. postupio po rješenju suda i dostavio podnesak sa adresom tuženika,

-rješenjem od 26. svibnja 1999. pozvan je punomoćnik tužitelja dostaviti točnu adresu tuženika u roku od 15 dana jer je dostava poziva sa adrese vraćena s naznakom „preselili“,

-ročište zakazano za 1. srpnja 1999. odgođeno je radi neuredne dostave poziva za ročište tuženiku,

-na ročištu 18. listopada 1999. tužitelj je predložio donošenje presude zbog izostanka te je sud donio rješenje kojim je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev,

-tuženik je podneskom od 22. prosinca 1999. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, podredno žalbu,

-na ročištu 11. svibnja 2000. dozvoljen je povrat u prijašnje stanje i tuženiku određen rok od 30 dana da dostavi pisani odgovor na tužbu,

-tuženik je podneskom od 19. lipnja 2000. dostavio odgovor na tužbu,

-tužitelj se očitovao podneskom od 31. siječnja 2001. i predložio zakazivanje ročišta i saslušanje stranaka i svjedoka,

-tužitelj je podnescima od 10. srpnja 2001. i 6. prosinca 2001. predložio zakazivanje ročišta i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka,

-na ročištu 12. veljače 2003. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, nakon predlaganja dokaza, sud je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđenja postojanja i visine materijalne i nematerijalne štete, tužitelj je pozvan na uplatu predujma

-tuženik se je podneskom od 14. veljače 2003. predložio da sud prije upućivanja spisa vještacima obveže tužitelja na dostavu zdravstvenog kartona,

-tužitelj je podneskom od 18. studenog 2004. obavijestio sud o uplati predujma,

-sud je rješenjem od 23. studenoga 2004. pozvao vještake da pristupe vještačenju i dostave nalaz i mišljenje u roku od 30 dana,

-vještaci su 7. siječnja 2005. dostavili nalaz i mišljenje, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 1. veljače 2005. i uredio tužbu i tužbeni zahtjev,

-tuženik je podneskom od 10. veljače 2005. predložio da sud pozove tužitelja na dostavu zdravstvenog kartona,

-tužitelj je podneskom od 28. veljače 2005. dostavio presliku zdravstvenog kartona, dok je podneskom od 11. ožujka 2005. predložio saslušanje svjedoka i stranaka kao i podnescima od 24. svibnja 2005. i 21. rujna 2005.,

-na ročištu 22. veljače 2006. saslušani su tužitelj i tuženik, nakon očitovanja stranaka, određeno je saslušanje svjedoka na okolnosti tužbe i odgovora na tužbu, dok je tužitelju naloženo dostaviti presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona u roku od 60 dana,

-tužitelj je podneskom od 9. ožujka 2006. dostavio točnu adresu svjedoka, dok je podneskom od 7. travnja 2006. obavijestio sud da je svjedok umro i predložio saslušanje drugog svjedoka,

-na ročištu 25. listopada 2006. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. R., određeno je saslušanje svjedoka dok je tužitelju određen rok od 30 dana radi dostave zdravstvenog kartona,

-na ročištu 20. travnja 2007. saslušan je svjedok M. H., ročište je odgođeno po prijedlogu stranaka radi predlaganja eventualnih daljnjih dokaza i dostave dokumentacije s tim da je rješenjem strankama naloženo da se očituju o navedenom u roku od 30 dana,

-tuženik se očitovao podneskom od 27. lipnja 2007. i predložio saslušanje svjedoka,

-rješenjem od 24. listopada 2007. stranke su pozvane da u roku od 30 dana postupe u skladu s raspravnim rješenjem od 20. travnja 2007.,

-tuženik je podneskom od 18. veljače 2008. udovoljio rješenju suda, dok je tužitelj podnescima od 5. lipnja 2008. i 26. lipnja 2008. dostavio daljnju dokumentaciju,

-tužitelj je podneskom od 28. listopada 2008. predložio donošenje odluke temeljem stanja spisa,

-rješenjem od 1. rujna 2009. zakazano je ročište za 9. studenog 2009. radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka,

-u daljnjem tijeku postupka donesena je presuda poslovni broj Pr-15787/02 18. studenoga 2009.

-povodom žalbe protiv presude od 18. prosinca 2009. spis je s popratnim izvješćem dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 3. veljače 2010. koji je u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2010. rješenjem broj Gžr-348/10 ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, spis je sa odlukom otpremljen sudu prvog stupnja 29. rujna 2010.,

-u daljnjem tijeku postupak se vodi pod poslovnim brojem Pr-7005/10 te je održano ročište 16. svibnja 2011.,

-do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja predmet nije riješen. Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje traje od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe sudu (14. travnja 1998.) i traje do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (23. kolovoza 2011.), što ukupno iznosi 13 (trinaest) godina, 4 (četiri) mjeseca i 9 (devet) dana.

Analizirajući provedeni postupak, zaključak je ovog suda da nadležni prvostupanjski sud u utvrđenom pravno relevantnom razdoblju, nije postupao ažurno i učinkovito. Usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao procesne aktivnosti usmjerene okončanju postupka (zakazao osam ročišta na kojima je izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka i medicinsko vještačenje), dakle, kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe potrebne radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu predlagatelja te meritorno odlučio o pravima predlagatelja, vođenje predmetnog postupka u trinaestogodišnjem trajanju, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka. Naime, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuju da sud nije dovoljno nastojao koncentrirati glavnu raspravu (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP) na što manje ročišta te time ubrzati postupak. Tim više što je u konkretnom slučaju riječ o naknadi štete iz radnog odnosa te je riječ o postupku od posebnog značenja za predlagatelja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadom štete te je prema ocjeni ovog suda riječ o postupku koji je u manjoj mjeri činjenično složen.

Predlagatelj, kao tužitelj je, svojim procesnim držanjem u parnici, prema ocjeni ovog suda u izvjesnoj mjeri doprinio duljini trajanja postupka sudskog postupka time što je predlagao dokaze tijekom cijelog trajanja postupka (suprotno odredbi članka 186. ZPP), umjesto da ih je nastojao koncentrirati već u tužbi ili na prvom ročištu za glavnu raspravu, što je uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja nakon jedne godine i devet mjeseci od određenog vještačenja kao i time što nije postupao po rješenjima suda od 20. travnja 2007. i 24. listopada 2007. u određenim rokovima već se očitovao tek podnescima od 5. lipnja 2008. i 26. lipnja 2008., dakle protekom više od godine dana.

Slijedom svega navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka, u ukupno trinaestogodišnjem trajanju, imajući na umu neučinkovito postupanje suda, unatoč složenosti postupka i doprinosa predlagatelja, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je predlagatelju odmjerio u iznosu od 13.000,00 kn, imajući na umu relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2011.

S U D A C:

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.