Us I-51/2017-9 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 6 UsI - 51/17-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja S. M., zastupanog po opunomoćeniku L. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika VI. Povjerenstva za žalbe, Ilica 335, Zagreb, radi oduzimanja oružja, nakon javne rasprave zaključene 09. ožujka 2018. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja A. Š., odvjetničke vježbenice kod L. Z., odvjetnika u Z. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. ožujka 2018.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja VI. Povjerenstva za žalbe, Klasa: UP/II-213-02/16-12/35, Urbroj: 690-01-16-2 od 09. prosinca 2016., rješenja P. u. s.-d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2015. od 11. prosinca 2015., rješenja P. u. s.-d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2-2015. od 12. listopada 2016. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-213-02/16-12/35, Urbroj: 690-01-16-2 od 09. prosinca 2016. pod točkom I izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja P. u. s.-d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2015. od 11. prosinca 2015. i pod točkom II izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ispravci greške u rješenju P. u. s.- d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2-2015. od 12. listopada 2016.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupka, prigovara da iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno temeljem kojih činjenica utvrđenih tijekom postupka i iznijetih dokaza proizlaze utvrđenja tuženika navedena u izreci osporenog rješenja, iz kojeg razloga je rješenje nerazumljivo i ne može se ispitati njegova pravilnost, čime je tuženik počinio bitnu povredu odredaba postupka. Prigovara kako je nejasno temeljem kojih činjenica je utvrđeno kako postoje okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno.

Smatra kako tuženik svoje navode iz obrazloženja nije potkrijepio niti jednom činjenicom ili dokazom kojim se potvrđuje postojanje smetnji za daljnje posjedovanje oružja, čime je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi kako je P. s. u S. dana 26. studenoga 2015. donio presudu broj: 2Pp J - 2134/15. kojom je između ostalog presuđeno da se tužitelju temeljem članka 76. a Prekršajnog zakona ima vratiti jedna lovačka puška sa užljebljenim cijevima tvorničkog broja …, ručne izrade, kalibra 375 H. & H., privremeno oduzeta po Potvrdi PU SD II PP S. o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 01. srpnja 2015.

Stoga, smatra kako nije postojala zakonska osnova u smislu citirane odredbe članka 44. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 10. stavkom 2. točkom 4. Zakona o oružju, budući tužitelj u predmetnom prekršajnom postupku nije pravomoćno kažnjen za prekršaj, niti su u konkretnom slučaju utvrđene okolnosti ili činjenice koje bi ukazivale da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Poziva se na obrazloženje Prekršajnog suda u kojem se navodi kako ne postoje nikakve zakonske osnove za oduzimanje predmetnog oružja i streljiva od tužitelja radi zaštite opće sigurnosti djelatnog poretka ili nekih drugih razloga iz članka 76. a Prekršajnog zakona te je određeno vraćanje predmetnog oružja, puške i streljiva tužitelju.

Nadalje, ističe kako je tuženik 25. travnja 2016. donio rješenje, Klasa: UP/II-213-02/16-12/35, Urbroj: 690- 01-16-1 kojim je prekinuo postupak povodom žalbe tužitelja zbog rješavanja prethodnog pitanja, međutim, tuženik je donio pobijano rješenje neovisno o prekidu postupka, a u obrazloženju rješenja nigdje se ne navodi da li je i kojim rješenjem, i na temelju kojih činjenica i okolnosti javnopravno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju. Tužitelj se poziva na odluku U. s. R. H., broj: U-III-3198/2006 od 15. ožujka 2011. Nadalje, u odnosu točku II. pobijanog rješenja kojom se odbija žalba izjavljena protiv rješenja o ispravci greške u rješenju prigovara kako tuženik samo citira zakonsku odredbu, bez navođenja okolnosti koje bi opravdale donošenje rješenja o odbijanju žalbe.

Smatra kako prvostupanjsko tijelo nije ispravljalo pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju, već je promijenilo sam sadržaj rješenja, na način da dodaje, a ne ispravlja predmetno rješenje. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja P. u. s.-d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2015. od 11. prosinca 2015. i rješenja P. u. s.-d., P. p. S., broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2-2015. od 12. listopada 2016.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Navodi da je iz presude P. s. u S., broj: 2Pp J-2134/15 od 26. studenoga 2015. vidljivo da je tužitelj remetio javni red i mir na način da je bez odobrenja zaštitara zaštitarske tvrtke V. I.-f. d.o.o., koji su osiguravali objekt, htio nasilno ući na dio gradilišta trgovačkog centra M. of S. te se prilikom pokušaja nasilnog ulaska naguravao sa zaštitarom odgurujući ga iz čega je vidljivo da prekršaj sadrži elemente nasilja i stoga spada u kategoriju prekršaja koji ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja navedenih u članku 10. stavku 2. točki 4. Zakona o oružju. Navodi da nije osnovan prigovor tužitelja u kojem ističe kako nije postojala zakonska osnova, u smislu odredbe članka 44. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 10. stavka 2. točke 4. Zakona o oružju, iz razloga što u navedenom prekršajnom postupku tužitelj nije pravomoćno kažnjen za prekršaj, budući temeljem navedene zakonske odredbe nije ni nužno da je tužitelj pravomoćno kažnjen za prekršaj već je dovoljno da je protiv njega pokrenut postupak za taj prekršaj. Nadalje, ističe kako nisu osnovani ni navodi tužitelja koji se odnose na rješenje o ispravku greške u rješenju u kojoj tužitelj ističe da je prvostupanjsko tijelo bez ikakve pravne osnove promijenilo sadržaja prvostupanjskog tijela, budući je člankom 104. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09.) propisano kako javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis kojem prileži osporeno rješenje tuženika, Klasa: UP/II-213-02/16-12/35, Urbroj: 690-01-16-2 od 09. prosinca 2016.; presuda P. s. u S., broj: 2.Pp J-2134/15 od 26. studenoga 2015.; nalozi za plaćanje; rješenje o prekidu postupka, Klasa: UP/II-213-02/16- 12/35, Urbroj: 690-01-16-1 od 25. travnja 2016. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

U sporu je održana rasprava 09. ožujka 2018. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj nepravomoćnom presudom P. s. u S., poslovni broj: 2.Pp J-2134/15 od 26. studenoga 2015. proglašen kriv i kažnjen za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja upravno tijelo je ocijenilo kako se radi o prekršaju koji u smislu odredbe članka 44. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 10. stavkom 2. točke 4. Zakona o oružju (Narodne novine, broj: 63/07., 146/08. i 59/12.) čini smetnju za posjedovanje oružja, jer se radi o prekršaju koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, zbog čega je rješenjem od 11. prosinca 2015. tužitelju, uz pravo na naknadu, oduzeto oružje - puška s užljebljenom cijevi – repetirka, marke „H.“, kalibra …, tvorničkog broja: …, oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja: … i lovačku iskaznicu izdanu od H. l. s.

Odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o oružju (Narodne novine, broj: 63/07., 146/08. i 59/12.) propisano je da će nadležno tijelo oduzet oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja, oružni list, odobrenje za sakupljanje starog oružja, dopusnicu za neposredno rukovanje vatrenim oružjem od fizičke osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 10. stavka 2. točke 1., 3., 4., 5. i 6. ovoga Zakona ili uvjet iz članka 10. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da će nadležno tijelo uz lovačko oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja i oružni list oduzeti i lovačku iskaznicu. Odredbom članka 10. stavka 2. točke 4. i 5. Zakona o oružju propisano je da su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi da nije pravomoćno kažnjena za prekršaj, odnosno da nije pokrenut postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, posebice za prekršaje iz područja nasilja u obitelji, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi nasilja u obitelji; da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili športskom streljaštvu i sl.

Prema ocjeni ovog Suda, osnovano su upravna tijela zaključila kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe članka 44. stavka 1. u vezi sa člankom 10. stavka 2. točke 4. i 5. Zakona o oružju za izricanje mjere oduzimanja oružja, budući je tužitelj presudom P. s. u S., poslovni broj: 2.Pp J-2134/15 od 26. studenoga 2015. proglašen kriv i kažnjen za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uporabom tjelesne sile, što tužitelj svojim tužbenim navodima niti ne dovodi u sumnju.

Prigovor tužitelja kako je nejasno temeljem kojih činjenica je utvrđeno kako postoje okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, Sud je ocijenio neosnovanim budući je iz sadržaja presude P. s. u S., broj: 2Pp J-2134/15 od 26. studenoga 2015. vidljivo da je tužitelj remetio javni red i mir na način da je htio nasilno ući na dio gradilišta trgovačkog centra M. of S. kojom prilikom se naguravao sa zaštitarom odgurujući ga iz čega je vidljivo da prekršaj sadrži elemente nasilja te stoga spada u kategoriju prekršaja koji ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja navedenih u članku 10. stavku 2. točki 4. i 5. Zakona o oružju.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja kako u prekršajnom postupku nije pravomoćno kažnjen za prekršaj te je utvrđeno kako ne postoje zakonske osnove za oduzimanje predmetnog oružja i streljiva od tužitelja radi zaštite opće sigurnosti djelatnog poretka ili nekih drugih razloga iz članka 76. a Prekršajnog zakona, zbog čega je određeno vraćanje predmetnog oružja, puške i streljiva tužitelju, valja kazati kako u smislu odredbe članka 44. stavka 1., 4. i 5. i članka 10. stavka 2. točke 4. i 5. Zakona o oružju nije nužno da je fizička osoba pravomoćno kažnjena za prekršaj, već je za zapreku za izdavanje odobrenja za nabavu oružja dovoljno pokretanje postupaka za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Pri tome, činjenica što je u prekršajnom postupku utvrđeno kako ne postoje zakonske osnove za oduzimanje predmetnog oružja i streljiva od tužitelja, nije od utjecaja za predmetni upravni spor, obzirom da su prekršajni i upravni postupak dva odvojena postupka. Prigovor tužitelja kako prvostupanjsko tijelo u rješenju o ispravci greške nije ispravljalo pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju već je promijenilo sam sadržaj rješenja, na način da dodaje, a ne ispravlja predmetno rješenje, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, budući je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupilo u skladu sa odredbom članka 104. stavaka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09.) kada je rješenjem broj: 511-12-32-04-UP/I-44/2-2015. od 12. listopada 2016. ispravilo pogreške u rješenju, broj: 511-12-32-04-UP/I-144/2015 od 11. studenoga 2015., a koja pogreška se očitovala u omaškom izostavljenom podatku o načinu i vremenu izvršenja rješenja.

Nadalje, u odnosu na prigovor tužitelja kako je tuženik 25. travnja 2016. donio rješenje, Klasa: UP/II-213-02/16-12/35, Urbroj: 690-01-16-1 kojim je prekinulo postupak povodom žalbe tužitelja zbog rješavanja prethodnog pitanja, međutim, da je pobijano rješenje doneseno neovisno o prekidu postupka, a u obrazloženju rješenja nigdje se ne navodi da li je i kojim rješenjem, i na temelju kojih činjenica i okolnosti javnopravno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju, valja kazati kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tuženo tijelo rješenjem od 25. travnja 2016. prekinulo postupak kako bi utvrdilo marku, model i kalibar predmetnog oružja te nakon što je temeljem dopisa Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ broj: 511-01-110-115/1-2306/16. DP od 26. travnja 2016. (nakon provedenog vještačenja oružja) utvrđena marka, model i kalibar predmetnog oružja, tuženo tijelo nastavilo postupak po žalbi i donijelo osporeno rješenje.

S obzirom na navedeno, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prema ocjeni Suda, osporeno rješenje doneseno je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 19. ožujka 2018.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak članak 66. ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Daria Roić Erceg