I Kž-Us-43/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž Us 43/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Melite Božićević-Grbić, dr. sc. Zdenka Konjića, Žarka Dundovića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbama opt. I. R., opt. D. Š. i opt. I. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2010., br. K-Us-29/09, u sjednici održanoj 16. prosinca 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić i branitelja opt. D. Š., M. U., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. I. K. i djelomično žalba opt. D. Š., a u povodu njihovih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. I. R., ukida se pobijana presuda u odnosu na sve optuženike i kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ opisana pod toč. 2. i 3. izreke, te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I. R., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se opt. I. R. i opt. D. Š., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07; u nastavku: KZ) opisano pod toč. 1. izreke, na temelju tog propisa, a opt. I. R. i primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. d) KZ, osuđuju na kaznu zatvora, opt. I. R. u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a opt. D. Š. u trajanju od pet godina, u koje im se, na temelju čl. 63. st.1. KZ, uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 6. lipnja 2008. pa dalje.

III. Uslijed odluke pod I. žalba opt. I. R. u odnosu na kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ opisana pod toč. 2. i 3. izreke, postala je bespredmetna.

I Kž Us 43/10-5

IV. U ostalom dijelu žalbe opt. D. Š. i opt. I. R. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Protiv opt. I. R. i opt. D. Š. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima opt. I. R. i opt. D. Š. zbog tri kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ, a opt. I. K. zbog dva kaznena djela iz čl. 173. st. 3. KZ. Nakon što im je prethodno na temelju čl. 173. st. 3. KZ svakome utvrđena kazna zatvora u trajanju pet godina za svako kazneno djelo, primjenom čl. 60. toč. c) KZ, osuđeni su na jedinstvene kazne zatvora, opt. I. R. u trajanju jedanaest godina, opt. D. Š. u trajanju dvanaest godina, i opt. I. K. u trajanju devet godina.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ opt. I. R. i opt. D. Š. u izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato je vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 6. lipnja 2008. pa dalje.

Na temelju čl. 80. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 173. st. 7. KZ optuženicima je izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta opt. I. R. i opt. D. Š. i to 381,65 kg otopine 2 butoksietanola s najmanje 16,9 kg kokaina, te opt. I. R., opt. D. Š. i opt. I. K. 411,4 kg norephedrina.

Na temelju čl. 122. st. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) opt. I. R. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 1.000,00 kn, dok su opt. D. Š. i opt. I. K. oslobođeni dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žale se sva trojica optuženika.

Opt. I. R. podnio je žalbu putem branitelja L. P. V., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, predlaže da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. D. Š. podnio je žalbu putem branitelja M. U., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema sadržaju žalbe i zbog odluke o kazni te sigurnosnoj mjeri. Iste se žalbene osnove ističu i u žalbi putem branitelja D. B., odvjetnika iz Z.. Žalbeni prijedlozi u obje su žalbe da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. I. K. podnio je žalbu putem branitelja M. S., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i suđenje.

I Kž Us 43/10-5

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis u skladu sa čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio da se žalbe sve trojice optuženika odbiju kao neosnovane.

Na zahtjev opt. D. Š., postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su državni odvjetnik, optuženik i njegovi branitelji. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić i branitelja M. U., a u odsutnosti uredno izviještenog branitelja D. B., dok vijeće nije smatralo svrhovitim osigurati nazočnost opt. D. Š. koji je u pritvoru i ima branitelja, pa je sjednica vijeća održana sukladno čl. 374. st. 2. ZKP.

Žalba opt. D. Š. djelomično je osnovana, u cijelosti je osnovana žalba opt. I. K., dok je žalba opt. I. R. djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna.

U odnosu na žalbene osnove bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

Neutemeljeno opt. I. K. tvrdi da je izmjenama u činjeničnom opisu „izvršeno zadiranje u identitet optužbe“. Prvostupanjski je sud neznatno i u okviru optužbe korigirao činjenični opis prema provedenim dokazima o čemu je iznio razloge u pobijanoj presudi ostajući gotovo u cijelosti u okviru činjeničnog supstrata optužnice i prvostupanjska se presuda odnosi upravo na djelatnost za koju su optuženici proglašeni krivima. Stoga optužba nije prekoračena i nije učinjena povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP.

Bez temelja su i žalbeni prigovori opt. D. Š. i opt. I. K. da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Izreka pobijane presude nije proturječna, sadrži sve potrebne činjenične navode koji opisuju biće kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, uključujući vrijeme i način počinjenja djela. Pobijana presuda sadrži razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u pogledu objektivnih i subjektivnih elemenata djela, u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni sa izrekom pobijane presude. Prvostupanjski je sud korektno prenio sadržaj dokazne građe i informacija, koje je potom ocijenio, iznoseći dostatne razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti optuženika. Suština žalbenog pobijanja obojice optuženika u okviru ove žalbene osnove je osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda pa se u stvari radi o prigovorima činjenične naravi koji će biti razmatrani kod ocjene žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Opt. D. Š. tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima. U odnosu na djelo pod toč. 1. da su carina i policija Republike Slovenije obavili pretragu kontejnera bez valjanog naloga i prisutnosti svjedoka što je bilo osnovom za provođenje posebnih izvidnih mjera u Republici Hrvatskoj pa su rezultati tih mjera, odnosno svi dokazi proistekli iz nezakonito obavljene pretrage kontejnera u Republici Sloveniji nezakoniti dokazi. Nadalje, žalitelj smatra da nalozi za provođenje posebnih izvida ne sadrže valjanu ocjenu osnova sumnje i ocjenu da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama, da su povrijeđene odredbe čl. 42. st. 1., 3. i 8.

I Kž Us 43/10-5

ZUSKOK-a te da pretraga kontejnera, izuzimanje i vještačenje praškaste materije iz toč. 3. izreke nije provedena zakonito odnosno da se u tom dijelu presuda temelji na policijskim izviješćima koja nisu i ne mogu biti dokaz u postupku pa da se dakle i ovdje radi o nezakonitom dokazu.

Nasuprot tvrdnjama opt. D. Š. pobijana presuda se ne temelji na nezakonitim dokazima. U odnosu na djelo pod toč.

1. za ukazati je žalitelju da i prema propisima Republike Hrvatske važećim u vrijeme poduzimanja spornih radnji, čl.

24. Zakona o carinskoj službi, carinski službenici mogu obavljati pregled i pretragu prijevoznog sredstva za prijevoz robe bez naloga suda, a dokazi pribavljeni na taj način se mogu koristiti u kaznenom postupku. Naime, u djelokrug rada carinske službe propisan istim zakonom ulaze i mjere carinskog nadzora i radnje carinske provjere u svrhu otkrivanja…kaznenih djela (čl.

3. st.

1. toč.

5. Zakona o carinskoj službi) i suradnja s nadležnim tijelima Ministarstva unutarnjih poslova…u cilju sprečavanja i otkrivanja… kažnjivih djela (čl.

11. st.

1. toč.

16. Zakona o carinskoj službi) i obavljanja poslova iz njihovog djelokruga (čl.

11. st.

1. toč.

17. Zakona o carinskoj službi). Dakle, Zakon o carinskoj službi na više mjesta propisuje ovlasti carine koje imaju svoj učinak i u kaznenom postupku. Iz sadržaja zapisnika o očevidu od 2. lipnja 2008. Policijske uprave K., Sektora kriminalističke policije, razvidno je da su kriminalisti spomenutog Sektora istoga dana obaviješteni od djelatnika carinskog ureda K. da su pri pregledu carinske robe naišli na nepoznatu tekućinu za koju se sumnja da je opojna droga te je potom obavljen očevid u hali za carinske preglede tijekom kojeg je izuzeta sumnjiva tekućina, o čemu je sačinjen zapisnik i fotografski elaborat.

Prema tome kako su kontejner ZIMU462373 i stroj koji se u njemu nalazio bili predmetom postupanja nadležnih carinskih i policijskih organa Republike Slovenije koji nije suprotan pozitivnim propisima Republike Hrvatske, to spomenuti zapisnik o očevidu od 2. lipnja 2008 i izviješće Centra za forenzička ispitivanja nisu nezakoniti dokazi, a za napomenuti je i da prema odredbama Zakona o kaznenom postupku samo kod pretrage stana ili drugog prostora moraju biti nazočni svjedoci pretrage. Nadalje, „Izviješće o pretragama“ Centra za forenzička ispitivanja (list 738-743 odnosno prijevod list 830-835 spisa) ima karakter dokaza, jer se, neovisno o nazivu u stvari radi o toksikološkom vještačenju provedenom primjenom priznatih i raspoznatljivih znanstvenih metoda (plinska kromatografija sa spektrometrom masa, kvantitativna analiza) kojima se koriste i vještaci toksikolozi u Republici Hrvatskoj.

Upravo su dobivena saznanja iz tako provedenih radnji nadležnih carinskih i policijskih organa Republike Slovenije bili temeljem istražnom sucu da po zahtjevu USKOK-a naloži posebne izvide o čemu su u svakom od naloga izneseni više nego potpuni i jasni razlozi tim više što već sam karakter kaznenog djela sa međunarodnim elementom upućuje na nužnost primjene mjera iz čl. 180. ZKP. Nadalje, u konkretnom je slučaju zahtjev za određivanje posebnih izvidnih mjera bio utemeljen na čl. 180. ZKP, a ne na čl.

41. ZUSKOK-a kada bi se imao primijeniti i propis iz čl.

42. ZUSKOK-a na koji neosnovano upire žalba.

Niti u odnosu na djelo pod toč. 3. izreke presuda se ne temelji na nezakonitim dokazima. Međutim, s pravom ukazuje opt. D. Š. da se radi o izviješćima, informacijama Kanadske Kraljevske konjičke policije koje tako prikupljene ne predstavljaju dokaz u kaznenom postupku, one su samo izvor saznanja o činjenicama i eventualnim dokazima koje treba pribaviti.

Premda iz sadržaja zapisnika o glavnoj raspravi i razloga presude proizlazi da je u dokaznom postupku pročitana preslika, kopija lista papira sa tekstom sa lista 113 spisa, nije

I Kž Us 43/10-5

povrijeđena odredba čl. 330. st. 1. ZKP, niti je Zakon o kaznenom postupku propisao da povreda te odredbe čini dokaz nezakonitim. Naime, i sam žalitelj navodi da se u spisu nalazi izvornik koji je bio predmetom grafološkog vještačenja, a upravo je rezultat tog vještačenja te sadržaj lista papira, koji nije sporan, osnova za utvrđenje dokazno važnih i odlučnih činjenica. Stoga, okolnost čitanja preslike umjesto izvornika lista papira ne čini dokaz nedopuštenim i nezakonitim već bi eventualno, kada u spisu ne bi bilo izvornika, moglo biti predmetom osporavanja njegove dokazne snage i kvalitete kao dokaza, što ovdje nije slučaj.

Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe opt. D. Š. i opt. I. K. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na djelo pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude.

Neosnovano se žali opt. D. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude.

Premda opt. I. R. priznaje svoju odgovornost za terećena kaznena djela, a negira bilo kakvu povezanost sa djelima opt. D. Š., u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje o zajedničkom, udruženom djelovanju ove dvojice optuženika imajući na umu sadržaj njihovih telefonskih razgovora i materijalni trag, papirić na kojem se nalaze popisane tvari koje mogu služiti pri ekstrakciji kokaina.

Iako žalitelj pod svaku cijenu pokušava ishoditi preocjenu smisla telefonskih razgovora, uključujući i brojnost kontakata (telekomunikacijsko vještačenje) u pravu je sud prvog stupnja kada otklanja obrane optuženika jer se nikako ne radi o razgovorima koji se odnose na garderobu, niti je značajka izričaja iz prvostupanjske presude da su razgovori „šifrirani“ takva da iziskuje stručnu pomoć pri „dešifriranju“ sadržaja. Šifriranost se odnosi na prikrivanje pravog smisla i djelomično iznošenje informacija o temi očito poznatoj opt. I. R. i opt. D. Š., nestanku opojne droge iz unutrašnjosti preše, zbog koje „imaju problem“. Kada se sadržaj telefonske komunikacije poveže sa činjenicom da je pretragom stana kod opt. D. Š. pronađen papir na kojem su nanizane riječi „eter, aceton, hydro clorid i efedrin, a da iz „izviješća o pretragama“ Centra za forenzička ispitivanja Policijske uprave u K. (list 834 spisa) proizlazi da je izolaciju kokaina iz zaplijenjenih uzoraka, moguće izvesti postupcima ekstrakcije i taloženjem u kojem slučaju bi osim organskih otapala (npr. etera, acetona) bila potrebna i kiselinska bazična sredstva (npr. klorovodikova kiselina, natrijev hidroksid, amonijak, soda i sl.) to nema dvojbe da je i opt. D. Š. počinitelj kaznenog djela iz toč. 1. izreke presude. Ovaj zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim polemiziranjem kroz „izračune“ vezane za pojedine stavke naznačene na spornom listu papira, jer je ključno da ukupnost dokazne građe otklanja obrane optuženika o njihovom druženju i poslu glede kupoprodaje garderobe što, uz priznanje opt. I. R. o vlastitoj odgovornosti za terećena djelo, vodi pouzdanom zaključku i o dokazanosti djela opt. D. Š..

Neosnovan je i prigovor da nije utvrđena točna količina kokaina koja je predmet ovog djela. U pravu je opt. D. Š. da je vještačenjem Centra za kriminalistička vještačenja „...“ po vještaku L. T. utvrđena samo prisutnost kokaina, no žalitelj zanemaruje da su vještačeni ostaci otopine koja je izuzeta u Republici Sloveniji, dakle da se radilo o 20 ml tekućine i brisevima iz spremnika. Međutim, iz rezultata vještačenja koje je proveo Centar za forenzička ispitivanja Policijske uprave u K., a čiji nalaz i mišljenje je dodatno obrazložila vještak O. R.

I Kž Us 43/10-5

ocijenjeno je da je ukupna masa kokaina sadržana u otopini izuzete tekućine najmanje 16,9 kg, a upravo je navedena količina droge kokain naznačena u činjeničnom opisu djela pod toč. 1.pobijane presude. Prema tome, bez obzira što posebnim, dodatnim i zahtjevnijim analizama nije utvrđivana stvarna količina droge kokain koja se nalazila u predmetnoj otopini, bitno je da je stručnom procjenom vještaka ista svakako iznosila najmanje 16,9 kg što je dostatno za utvrđenje bitnih elemenata djela te njegove težine i pogibeljnosti.

Stoga nije osnovana žalba opt. D. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo pod toč. 1. izreke, a koje djelo je ispravno prvostupanjski sud pravno označio kao zasebno kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ pa ni u tom dijelu nije osnovana njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona kao ni žalba opt. I. R. zbog povrede kaznenog zakona glede istog djela.

Naime, ocjenjujući kriminalne radnje optuženih i način počinjenja djela, njihovu povezanost sa drugim osobama sa kojima radi prodaje dogovaraju dopremu opojne droge iz inozemstva u Republiku Hrvatsku, proizlazi da se djelatnost iz toč. 1. odnosi na opojnu drogu kokain koja se u otopini prevozi iz Kolumbije u Republiku Hrvatsku, za razliku od druga dva djela gdje se iz Indije, u dogovoru sa osobom imenom „M.“, preko Republike Hrvatske, radi daljnje prodaje u Kanadi prevozi prekursor „N.“. Stoga prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nema onih potrebnih sjedinjujućih elemenata koji bi za toč. 1. izreke opravdali primjenu instituta produljenog kaznenog djela sa ostalim djelima.

Razmotrivši žalbene prigovore opt. D. Š. da mu je kazna previsoko odmjerena, a u odnosu na opt. I. R. u skladu s čl. 382. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Međutim, unatoč ocjene suda o priznanju opt. I. R. kao naročito izraženoj i snažnoj olakotnoj okolnosti ista nije dobila odgovarajućeg odraza kod odmjeravanja kazne te stoga, primjenom odredbi o ublažavanju kazne opt. I. R. sada osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci. Nasuprot tome, kazna zatvora u trajanju pet godina izrečena opt. D. Š. po sudu prvog stupnja, kao zakonski minimum, nije prestroga kada se ima na umu težina i pogibeljnost djela izražena i kroz međunarodni element u prometu značajne količine opojne droge kokain.

Kako se odluka (ispitana za opt. I. R. po čl. 382. ZKP) o oduzimanju predmeta, 381,65 kg otopine 2 butoksi etanola s najmanje 16,9 kg kokain, temelji na pravilno i potpuno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni zakonskih odredbi, to je opravdano i zakonito izrečena ova sigurnosna mjera pa je i u ovom dijelu neosnovana žalba opt. D. Š..

U odnosu na toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude.

Osnovano se žale opt. D. Š. i opt. I. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo pod toč. 3. izreke pobijane presude.

Iako je prvostupanjski sud temeljio utvrđenja odlučnih činjenica i na priznanju opt. I. R., nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o odredbu čl. 320. st. 6. ZKP. Ovo stoga što se priznanje opt. I. R. ne može uzeti potpunim u smislu priznanja vrste i količine droge i prekursora koji su predmet svih djela, no te su odlučne činjenice za djelatnost pod toč. 1. i 2.

I Kž Us 43/10-5

izreke presude utvrđene na temelju materijalnih dokaza i vještačenja izuzete sporne materije. Što se tiče djela pod toč 3. izreke presude sud prvog stupnja zaključke izvodi na temelju „dokumentacije i to dopisa Kanadske kraljevske konjičke policije od 23. lipnja 2008. i 23. rujna 2008. kojim su dostavljene obavijesti i potvrđeno je da je“ predmetni „kontejner otpremljen iz riječke luke 11. lipnja stigao u luku M. gdje je pregledan i u unutrašnjosti tokarskog stroja pronađeno je 223 kg norephedrina. No, dopisi na koje se poziva prvostupanjski sud nisu dokazi već samo informacija o poduzetim radnjama i dokazima prikupljenim u Kanadi pa je radi utvrđenja ove odlučne činjenice trebalo putem međunarodne pravne pomoći iste pribaviti i tek tada ocjenom cjelokupne dokazne građe zaključiti o elementima djela pod toč. 3., kao i o postojanju te dokazanosti kaznene odgovornosti opt. I. K. za oba djela.

Slijedom iznesenog činjenično je stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a stoga je i ocjena dokaza glede kaznene odgovornosti optuženika, napose opt. I. K. kako se opravdano prigovara u žalbi, za sada pogrešna. Stoga je trebalo prihvatiti u cijelosti žalbu opt. I. K. i djelomično žalbu opt. D. Š., a povodom tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. I. R. (čl. 383. ZKP) te ukinuti pobijanu presudu za djela pod toč. 2. i 3. imajući na umu njihov karakter i povezanost o kojoj će, nakon utvrđenja svih odlučnih činjenica, trebati voditi računa kod primjene odredbi materijalnog prava i ocjene radi li se o produljenom djelu.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, ponovo će izvesti sve dokaze uključujući one na koje je upućen ovom odlukom, potom će određeno i potpuno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, vodeći računa i o primjeni čl. 62. st. 1. KZ.

Kako se opt. I. R. i opt. D. Š. nalaze u pritvoru trebalo je u skladu s čl. 388. st. 5. ZKP ispitati postoje li još razlozi za pritvor. Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, još uvijek postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. I. R. boravkom na slobodi pobjegao i postao nedostupan sudu, obzirom da ima dvojno, hrvatsko i kanadsko državljanstvo, prebiva s obitelji u Kanadi, gdje je i sjedište tvrtke čiji je vlasnik. Nadalje, optuženicima se stavljaju na teret dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ počinjena sa znatnim stupnjem organiziranosti i povezanosti s drugim osobama izvan područja Republike Hrvatske i velikoj količini droge, pa i nadalje postoje okolnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Slijedom svega navedenog trebalo je na temelju čl. 388. st. 1., 4. i 5. ZKP (toč. I. i IV.), čl. 390. st. 1. ZKP ( toč. II.) i čl. 387. ZKP ( toč. III.) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.