Gž-1076/2007-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.1076/07-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. B. iz Č., kao vlasnika obrta „K.“, zastupanog po punomoćniku J. V., odvjetniku iz Č., protiv ovršenika B. G. iz H., radi ovrhe na plaći ovršenika, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 4.listopada 2007.g. br. Ovr.1472/07-2, dana 28.studenog 2007.g.

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu br.Ovr.1472/07-2 od 4.listopada 2007.g.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljevog potraživanja utemeljenog na ovršnoj ispravi koju predstavlja pravomoćna i ovršiva presuda Općinskog suda u Varaždinu br.P.550/06 od 9.travnja 2006.g., kojom je ovršenik obvezan isplatiti ovrhovoditelju novčani iznos od 30.071,13 kn, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 18% godišnje, tekućom od 31.svibnja 1997.g. do 30.lipnja 2002.g., i po stopi od 15% godišnje od 1.srpnja 2002.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 7.055,70 kn. Prvostupanjski sud je donio formularno rješenje o ovrsi, očito temeljem odredbe čl.37.st.3. Ovršnog zakona (NN.88/05; dalje OZ), koja ovlašćuje sud donijeti neobrazloženo rješenje o ovrsi, pri čemu je prvostupanjski sud dužan voditi računa da ovršni prijedlog sadrži sve potrebne sastojke propisane čl.35.st.1. OZ-a i biti utemeljen na ovršnoj ili vjerodostojnoj ispravi, u smislu odredbe čl. 20. i 21, odnosno 28. OZ-a, a temeljem činjenice da je prvostupanjski sud prihvatio ovršni prijedloga treba ocijeniti da su te pretpostavke za prihvaćanje ovršnog prijedloga ocijenjene i da je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene.

Pravodobno podnesenom žalbom ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje o ovrsi, ne navodeći zakonske žalbene razloge i ne predlažući način postupanja drugostupanjskog suda po žalbi (predlaže samo da drugostupanjski sud pozitivno riješi njegovu žalbu).

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba ovršenika je neosnovana.

U žalbi ovršenik navodi da ovrhovoditelj ovršni prijedlog temelji na presudi Općinskog suda u Varaždinu od 19.travnja 2006.g. (br.P.550/06) za koju ovrhovoditelj navodi da je pravomoćna i ovršna, a tu tvrdnju ovršenik osporava, navodeći da je uložio žalbu na tu presudu 17.studenog 2006.g., a drugostupanjsku odluku nije primio. Prihvaća da je prvostupanjskom presudom obvezan na isplatu onih iznosa, odnosno onakvog dugovanja kakvo je predmetom ovršnog prijedloga, ali se ne slaže da bi takvo dugovanje u odnosu između stranaka uistinu i postojalo. Protivi se visini kamate, za koju prihvaća da može biti zakonska, ali je previsoka u odnosu na njegove materijalne mogućnosti. Protivi se zatraženom načinu provođenja ovrhe (na ruke ovrhovoditelja). Smatra da bi iznos kamate trebao biti obračunat (u apsolutnom iznosu), što je u prvostupanjskoj odluci izostalo. Prigovara dosuđenju daljnjih troškova ovršnog postupka.

Ovršenik se protivi isplati zaplijenjenog iznosa na ruke ovrhovoditelja, navodeći da bi takvim načinom plaćanja došlo do kršenja Zakona o financijama i platnom prometu, kao i njegovih ljudskih prava, jer ne bi znao kako i koliko tko uzima od njegove plaće, te da je u pravno sređenoj državi isplata na ruke nedopustiva. Traži da se navede njegov (ovrhovoditeljev) žiro-račun u banci.

Ovaj sud utvrđuje da ovršenik neosnovano tvrdi da ovrhovoditelj ovršni prijedlog temelji na nepravomoćnoj sudskoj presudi prvostupanjskog suda br. P.550/06-35 od 19.4.2006.g., jer da o njegovoj žalbi nije odlučeno, obzirom da je provjerom u upisniku „Gž“ ovog suda utvrđeno da je ovaj sud, dana 28.svibnja 2007.g., po žalbi tuženika (ovdje ovršenika), u navedenom parničnom predmetu donio presudu pod brojem Gž.1905/06-2, pa je netočno da prvostupanjska presuda nije postala pravomoćna. U tom smislu postoji pravomoćna i ovršiva ovršna isprava, a to je presuda na kojoj ovrhovoditelj temelji ovršni prijedlog, temeljem koje se može provesti predložena ovrha. Isto tako, obzirom na pravomoćnost ovršne isprave, neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na tvrdnju da postoje dokazi koji pobijaju osnovanost ovrhovoditeljevog potraživanja (obzirom na pravomoćnost ovršne isprave takvi se prigovori, u ovom postupku, ne mogu uzeti u obzir).

Zatezna kamata propisana je zakonom, a sudska odluka, kojom je određena njena naplata, što se odnosi i na presudu koja je ovršna isprava za provođenje ovrhe, kao i rješenje o ovrsi, treba biti odrediva, te je uobičajeni način određenja naplate zakonske zatezne kamate da se ona odredi navođenjem njenog tijeka (vremenskog perioda u kojem se obračunava) u odnosu na konkretne iznose glavničnog potraživanja i navođenjem zakonske godišnje stope, i takvo određenje je dostatno. Isto tako, osnovano je obračunat i trošak ovršnog postupka, obzirom da je neplaćanjem dužnog potraživanja ovršenik prouzročio pokretanje ovršnog postupka.

Ne može se prihvatiti kao opravdan razlog za nepodmirenje dužnog potraživanja loše materijalno stanje ovršenika i neredovite isplate plaće od strane njegovog poslodavca.

Točno je da bi se ovrhovoditelju, kao obrtniku (te vjerojatno obvezniku poreza na dohodak) uplate trebala vršiti (što bi se odnosilo i na isplate temeljem provedene sudske ovrhe) na žiro-račun (Zakon o porezu na dohodak (NN.177/04); te čl.90. Pravilnika o porezu na dohodak (NN.95/05 i 96/06)). Međutim, obveza pridržavanja financijskih propisa odnosi se za takve subjekte, u situaciji kada oni vrše isplate, ali ne i u situaciji koja znači naplatu novčane tražbine, koju je ovlašten, kao gotovinsku, primiti od fizičke osobe, radi čega se ovršenik ne može s uspjehom suprotstavljati provođenju ovrhe samo zbog činjenice da rješenjem o ovrsi nije određena naplata na žiro-račun ovrhovoditelja, što ne oslobađa ovrhovoditelja registrirati, na zakonom određen način, takav prihod. Jasno je da će, pri prisilnoj naplati (temeljem prisilne ovrhe na dijelu plaće ovršenika), ovršenikov poslodavac raspolagati potrebnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je po rješenju o ovrsi postupljeno.

Radi navedenoga, ovaj sud je temeljem odredbe čl.380.toč.2. ZPP-a u vezi čl.

19. OZ-a odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje o ovrsi.

U Varaždinu, dne 28.studenog 2007. g.

S U D A C :

Zlatko Lodeta.v.r.