Rev-1025/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1025/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.D. iz K.. I., koju zastupa M.G., odvjetnik iz K., protiv tuženika M.B. iz K.. I., koga zastupa F.Đ., odvjetnik u K., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 9. rujna 1993. godine, br. Gž-1343/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 27. studenog 1992. godine, br. P-693/91-27, u sjednici održanoj dana 17. srpnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 9. rujna 1993. godine, br. Gž-1343/93-2, i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 27. studenog 1992. godine, br. P- 693/91-27 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijena je tužiteljica sa zahtjevom da joj tuženik plati iznos od 30.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužiteljica je zahtjevom svoje tužbe tražila da joj tuženik plati prije navedeni iznos koji čini trošak izvanparničnog postupka osnivanja nužnog prolaza tvrdeći da je postupak morala voditi budući da joj je tuženik onemogućio daljnje izvršavanje služnosti prolaza i provoza.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je za korist nekretnina tužiteljice postojala služnost prolaza i provoza preko nekretnina tuženika na kojem pravcu je sagrađena kuća. Dalje je utvrdio da je gradnjom kuće tužiteljici onemogućeno daljnje izvršavanje njezinog prava postojećim pravcem koji je gradnjom potpuno zatvoren, pa je ostala bez mogućnosti pristupa do svojih nekretnina poljoprivrednom mehanizacijom. Zato sud smatra da je tuženik zajedno sa svojim prednicima nesavjesnim postupanjem tužiteljici onemogućio dolazak do njezinih nekretnina.

Iz navedenih činjenica dopušta se zaključak da je tužiteljica zbog postupanja tuženika morala voditi izvanparnični postupak.

Ona u tom postupku od protustranaka nije mogla tražiti naknadu troškova postupka, jer trošak snosi predlagatelj u čijem se interesu postupak vodi (čl. 16. Zakona o nužnim prolazima).

Ona doduše ni u parničnom postupku ne može postaviti zahtjev za naknadu troškova koje je imala u drugom sudskom postupku. Međutim, pripada joj pravo tražiti naknadu štete ukoliko za ovu postoje pretpostavke.

Sudovi nižega stupnja nisu s tog pravnog stajališta razmotrili osnovanost tužiteljičinog zahtjeva, pa su stoga pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), a zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotupno utvrđeno, te nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, nego je reviziju tužiteljice kao osnovanu trebalo prihvatiti i ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja, a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će utvrditi da li u konkretnom sporu postoje pretpostavke za donošenje odluke o naknadi štete tužiteljici, pa će na temelju toga o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 17. srpnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.