Rev-1235/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1235/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića, mr. sc. Dražena Jakovine i Ivana Vučemila, članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. R. iz Z., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetnicu u Odvjetničkom društvu P., R., L. i partneri u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4050/11-2 od 9. prosinca 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3953/10 od 19. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice, u sjednici održanoj 12. rujna 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4050/11-2 od 9. prosinca 2014., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak radi glavne stvari i odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-3953/10 od 19. siječnja 2011. određena je ovrha temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3348/08-29 od 16. srpnja 2009., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-3070/09-2 od 3. studenog 2009., radi naplate iznosa od 8.889,75 kn sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2009., iznosa od 1.677,63 kn po osnovi nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 15. srpnja 2007. i troškova ovršnog postupka u iznosu od 922,50 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po njegovom žiro računu i prijenosom istih na račun ovrhovoditeljice (u pogledu glavnice i zateznih kamata) i punomoćnika ovrhovoditeljice (u pogledu troškova ovršnog postupka i zateznih kamata na isti).

Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke prihvaćena je žalba ovršenika, pa je ukinuto gore navedeno rješenje o ovrsi suda prvog stupnja, te je odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 16. studenog 2010.

Ujedno je u toč. II. izreke naloženo ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.153,12 kn, u roku od 8 dana.

U toč. III. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i potvrdi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja. Ovrhovoditeljica je zatražila i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje OZ), u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ u ovršnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditeljica postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona, u vezi s čl. 35. Ovršnog zakona, kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate 8.889,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16.7.2009. do isplate, te iznosa od kn 1.677,63 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 15.7.2009. godine, s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom preinačenom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3348/08 od 16.7.2009. ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 8.889,75 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 549,00, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a, te čl. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?"

Obrazlažući razloge važnosti revidentica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1963/2012 od 27.5.2013. i Gž-2124/2012 od 09.12.2013., rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11 od 22.5.2012., rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4470/11 od 01.3.2011.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Iz postavljenih pitanja koje ovrhovoditeljica postavlja u reviziji proizlazi da se ona u bitnome svode na pitanje, je li ovrhovoditelj (radnik) u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave (protiv poslodavca), s obzirom na njegovu tvrdnju o izvršenom prijeboju ovršenikove tražbine prema njemu, koja potječe iz iste ovršne isprave, ovlašten potraživati tražbinu koja je zapravo manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi (glede visine duga i zateznih kamata), te da li takav prijedlog za ovrhu sadrži sve propisane podatke za odlučivanje o njemu.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama zakona, ovaj je revizijski sud ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je reviziju utvrdio dopuštenom.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu, ovrhovoditeljici je na ime razlike plaće dosuđeno 8.889,75 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka od 549,00 kn.

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovršenika i ovrhovoditeljice u iznosu od 5.566,25 kn, čime je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditeljici u iznosu od 549,00 kn, kao i dijela zakonskih kamata dospjelih do 15.7.2009. u iznosu od 5.017,25 kn, dok je ostao nepodmiren dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 15.7.2009. u iznosu od 1.677,63 kn, kao i cjelokupno glavno potraživanje.

Shodno prijedlogu za ovrhu prvostupanjski je sud izdao rješenje o ovrsi radi namirenja potraživanja ovrhovoditeljice u iznosu od 8.889,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.7.2009. do isplate, zatim nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 15.7.2009. u iznosu od 1.677,63 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu koji određuje sud, zajedno sa zateznom kamatom, te je odredio ovrhu pljenidbom novčanih sredstava sa žiro računa ovršenika i isplatom zaplijenjenih sredstava na ime glavnice i pripadajućih zakonskih zateznih kamata na račun ovrhovoditeljice, a na ime troška ovog ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom isplatom na žiro račun punomoćnika ovrhovoditeljice.

Povodom izjavljene žalbe ovršenika, drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da tražbina naznačena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu troškova parničnog postupka i zateznih kamata.

Ovaj revizijski sud smatra da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem). Pri tome valja imati na umu da vjerovnik koji je od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave, ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu po njegovom shvaćanju nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka.

S obzirom na to, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu i pravilnu naznaku predmetne tražbine sukladno izreci ovršne isprave.

Valjalo je stoga, a kako ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer drugostupanjski sud s obzirom na pogrešno zauzeto pravno shvaćanje nije cijenio ostale žalbene navode, prihvatiti reviziju i pobijanu drugostupanjsku odluku ukinuti, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

O troškovima postupka odlučit će se prilikom donošenja nove odluke drugostupanjskog suda.

Zagreb, 12. rujna 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.