Rev-633/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz R., kojeg zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica iz R., protiv tuženika J.d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz P., uz sudjelovanje C. d.d. Z., F. P. kao umješača na strani tuženika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 7. rujna 1998. godine broj Gž-668/98, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Puli od 16. rujna 1997. godine broj P-331/96, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-633/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-633/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz R., kojeg zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica iz R., protiv tuženika J.d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz P., uz sudjelovanje C. d.d. Z., F. P. kao umješača na strani tuženika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 7. rujna 1998. godine broj Gž-668/98, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Puli od 16. rujna 1997. godine broj P-331/96, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je djelomična presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženik obvezan platiti tužitelju 84.200,00 kn i naknaditi mu parnični trošak od 7.786,00 kn, dok je u ostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Tuženik nije odgovorio, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju revident opisno upućuje tvrdnjom da pobijana presuda uopće nema razloga, niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Po ocjeni ovog suda, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te sadrži potpune razloge.
Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tužitelj povrijeđen na radu 19. srpnja 1993. godine kao pomoćni kuhar, rukujući strojem za mljevenje mesa, zadobivši porezotinu dlana desne ruke, otkinuće vrška kažiprsta, višestruke rezne rane te prerez tetive savijača srednjaka desne šake,
- da je u vrijeme povređivanja tužitelj imao 17 godina (rođen 1976. godine),
- da su trajne posljedice ozljeda izražene u nedostatku krajnjeg članka kažiprsta, te anatomskom i funkcionalnom poremećaju srednjaka, zbog čega je životna sposobnost tužitelja umanjena za 15%,
- da je tužitelj trpio jake fizičke boli 4 dana, srednje jačine 40 dana, te slabe 145 dana,
- da je trpio jaki strah kod nezgode i prije operacija zbog tretmana i komplikacija u liječenju, u više navrata prisutan je strah srednjeg stupnja, kao i stalni blagi strah u obliku strepnje zbog nepovoljnog konačnog ishoda liječenja,
- da kod tužitelja postoji naruženost jakog stupnja, iako nevelika opsegom, ali jako izražena u vidu deformiteta i ožiljaka prstiju, te promjena osnovnih pokreta prstima i šakom kod prihvaćanja i držanja predmeta.
Ocijenivši sve utvrđene okolnosti slučaja u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO), osobito jačinu i trajanje boli i straha, opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavne oblike u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, stupanj naruženosti, kao i dob i zanimanje tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da te okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike nematerijalne štete. I po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđena naknada za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 24.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 12.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 52.500,00 kn, a zbog naruženosti u iznosu od 17.000,00 kn.
Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev u visini utvrđene pravične novčane naknade umanjene za iznose koji su tužitelju ranije isplaćeni na ime naknade nematerijalne štete.
Revident tvrdi da je sud propustio odlučiti o zateznim kamatama na iznos nematerijalne štete.
Pobijanom presudom nije odlučeno o kamatama (što potvrđuje i prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja kojim je odbačen prijedlog za dopunu presude). Kako se radi o djelomičnoj presudi, o zahtjevu za kamate sud će odlučiti u kasnijoj presudi, kada bude odlučivao o ostalim tužbenim zahtjevima.
Neosnovano revident prigovara visini dosuđenih troškova, jer odluka o parničnim troškovima nije donesena na njegovu štetu.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 17. studenog 1999. godine.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.