I Kž-655/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-655/1991-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Husinec Augusta kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. L. I., zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. svibnja 1991, V-K-294/90-39, u sjednici održanoj 11. prosinca 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Delić Zvonimira i optuženikovog branitelja A. V. odvjetnika iz D. S.,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba opt. L. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu oglašen je krivim opt. L. I. zbog kriv. djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet godina, u koju mu je na temelju čl. 50. st.

1. KZ SFRJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. veljače 1989. do 8. lipnja 1989. godine, te od 29. svibnja 1991., pa dalje.

Na temelju čl. 69. KZ SFRJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, noža duljine 30 cm s oštricom duljine 16 cm.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se optuženik na temelju čl. 350. toč. 1. ZKP oslobodi optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, vračajući spise prema čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.

Postupajući na zahtjev optuženika u žalbi, u smislu čl. 371. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj. Prisutnost optuženika, koji je u pritvoru, a ima branitelja, prema čl. 371. st. 2. ZKP, nije svrsishodna.

Sjednici vijeća, uz zamjenika javnog tužioca Hrvatske, prisustvovao je optuženikov branitelj.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, a ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, nije našao da postoji bilo koja postupovna povreda, a posebice ne one povrede, na koje pazi kao drugostepeni sud po službenoj dužnosti (čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP), pa iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u vezi s tim i zbog povrede krivičnog zakona.

Žalbom se želi dokazati, da je optuženik postupao u nužnoj obrani. Tvrdi se da je najprije oštećenik napao s nožem optuženika, a da je tek tada optuženik zadao oštećeniku ubod nožem. Međutim, baš toj okolnosti, posvetio je prvostepeni sud, saslušanjem svjedoka i vještaka, osobitu pažnju.

Protivno žalbenim navodima, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kada je utvrdio, da se u ovom slučaju radi o fizičkom obračunu optuženika s oštećenikom, do kojeg je došlo zbog toga što je oštećenik pustio svinje na njegovu livadu. Naime, iz optuženikove obrane, iskaza svjedoka K. Lj., podataka iz zapisnika o uviđaju, fotoelaborata i skice lica mjesta proizlazi, da su optuženik i oštećenik na cesti u blizini njihovih kuća prilazili jedan drugom, dok su svinje bile nešto dalje. Kad su se u takvom kretanju približili jedan drugom, pokraj vrbe označene na fotografiji br. 1 fotoelaborata, optuženik je zakoraknuo prema oštećeniku i odmah zamahnuo s mesarskim nožem odozgo prema dolje i oštećenika ubo u grudni koš tako, da mu je presjekao V lijevo rebro, osrčje i prednju stijenku lijeve klijetke srca, od kojih je povreda oštećenik ubrzo umro. Iz takvog ponašanja optuženika i oštećenika proizlazi da se optuženik odlučio obračunati s oštećenikom, te da je do toga obračuna došlo, kako je istaknuto, na cesti pokraj vrbe, gdje su prišli jedan drugome. Pri tome je optuženik, naoružan mesarskim nožem, imao očito namjeru napasti oštećenika, što je i učinio, zadavši mu ubod u srce, od čega je oštećenik ubrzo umro.

Analizom obrane optuženika i iskaza saslušanih svjedoka, prvostepeni sud je, protivno žalbenom prigovoru, pravilno zaključio da optuženik nije izlazio iz kuće da bere radič, već zbog obračuna s oštećenikom. S. optuženik iskazao je između ostalog, da je u šupi uzeo nož, koji je i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, evidentno mesarski nož, pogodan za fizički obračun, a ne za branje radiča, za što bi optuženik sigurno koristio prikladniji, obični mali kuhinjski nož. U vezi s tim, optuženik je još iskazao, da nije brao radič, već da je s livade tjerao svinje oštećenika, koji se tome protivio. Jedini očevidac događaja bila je svj. K. Lj., žena oštećenika, koja je okolnosno i uvjerljivo iskazala u istrazi i na glavnoj raspravi, da je iz kuhinje svoje kuće vidjela kako je optuženik prešao cestu i zašao na livadu, gdje je oštećenik prethodno pustio svinje i vratio se za kratko u štalu, odakle se ponovo vratio na cestu, a onda je izašla i ona za njim do nogostupa, odakle je, prema zapisniku o uviđaju od 7. lipnja 1989. g. (list 103-105), protivno žalbenom prigovoru, mogla vidjeti već opisano kretanje, mjesto obračuna i sam obračun optuženika s oštećenikom. Iskaz svjedoka K. Lj., kao očevica događaja, potkrijepljen je iskazima svjedoka K. B., koja je u prolazu na cesti zatekla oštećenika i zapazila na bankini nekoliko svinja, da bi 7-10 minuta kasnije čula zapomaganje K. Lj., žene oštećenika, što je u skladu s iskazom svjedoka L. S., sina optuženika i G. I., šogora optuženika, koji su iskazali, da se optuženik vratio u kuću nakon 5-10 minuta, odnosno 10- 15 minuta. Kako je preklopljeni nož pronađen u zadnjem desnom džepu hlača oštećenika, koji je, prema iskazima svjedoka K. Lj., njegove žene, I. S., R. F., P. I. i K. M., bio dešnjak, protivno žalbenom prigovoru, pravilno je prvostepeni sud zaključio, da oštećenik nije vadio nož, rasklopio ga i držeći ga u lijevoj ruci napao optuženika, te da nakon smrtonosnog uboda, nije sklopio nož i spremio ga u zadnji desni džep hlača, gdje je i pronađen.

U opisanom obračunu optuženika s oštećenikom, prema nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. Z. D., optuženik je zadao oštećeniku ubodnu ranu na lijevoj prednjoj strani prsnog koša, oko 3 cm iznad lijeve prsne bradavice (što se vidi i na slici br. 12 fotoelaborata), kojoj ubodni kanal prolazi kroz V lijevo rebro, otvara osrčje i lijevu srčanu klijetku. Prema nalazu i mišljenju vještaka, smjer ubodnog kanala je od gore lijevo prema dolje desno i unutra, što je u stvari produžetak zamaha ruke s nožem, koji istodobno isključuje da je ubodna rana nastala onako kako u svojoj obrani prikazuje optuženik, jer bi u tom slučaju rana imala potpuno drugačiji smjer i lokalizaciju na koži (list 149 i 149/11).

Treba još istaći, da optuženik u takvom obračunu s oštećenikom nije zadobio povrede, pa iz toga i svega izloženog proizlazi, da na optuženika nije izvršen protupravni napad, odnosno da je prvostepeni sud pravilno zaključio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani, kako se to neosnovano navodi u žalbi. Stoga je suvišno, kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, izvođenje rekonstrukcije događaja i saslušanje svjedoka predloženog i u žalbi.

S obzirom na tako utvrđene činjenice i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, optuženik je ostvario sva obilježja krivičnog djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u vezi s tim zbog povrede krivičnog zakona.

Nije u pravu optuženik kad se žali zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostepeni sud pravilno je ocijenio težinu krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostepene presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od devet godina, koja nije prestroga kako tvrdi optuženik u svojoj žalbi.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Ispitujući u smislu čl. 379. ZKP i mjeru sigurnosti, oduzimanja predmeta iz čl. 69. KZ SFRJ, treba reći, da je prvostepeni sud osnovano i pravilno postupio, kad je tu mjeru izrekao, jer je optuženik oduzetim nožem izvršio krivično djelo.

S obzirom na sve izloženo, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija prvostepenu presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, koje ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 384. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, (u odluci: ZKP) trebalo je presuditi kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 11. prosinca 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Kocijančić Erika v.r.