Rev-x-967/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev x 967/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, S. V. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa odvjetnica G. T. iz Z., protiv I. tuženika N. T. OIB ... i II. tuženika Ž. T., OIB ..., oboje iz Z., kojeg zastupa odvjetnik M. S. iz Z., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7499/15-2 od 19. travnja 2016. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7444/10-77 od 31. srpnja 2015., u sjednici održanoj 5. veljače 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužitelja odbacuje se, kao nedopuštena.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7499/15-2 od 9. travnja 2016. u toč. II izreke i rješenje u toč. II i III izreke i predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. V. iz Z. kojim od I. tuženika N. T. i II. tuženika Ž. T. iz Z. solidarno zahtijeva isplatu 254.838,25 Kn s zakonskim zateznim kamatama na 25.838,25 Kn tekućim od 1. svibnja 1998. godine a na svotu od 229.000,00 Kn tekućima od 5. lipnja 1997. do isplate i parbeni trošak u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju S. V. iz Z. naknaditi I. tuženiku N. T. i II.tuženiku Ž. T. iz Z. parbeni trošak u svoti 81.465,62 kn u roku 15 dana.”

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 145.838,25 kuna sa zateznom kamatom na navedeni iznos, te za isplatu zatezne kamate na dio glavnice od 109.000,00 kuna za razdoblje od 5. lipnja 1997. do 30. rujna 2001.

Rev x 967/2016-2

U točki II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda za iznos od 109.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2001. do isplate na način da su tuženici obvezani solidarno isplatiti tužitelju 109.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. listopada 2001. do 31. prosinca 2007. po stopi preciznije u navedenoj u toj točki izreke, sve u roku od 15 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi u točki II izreke za iznos od 46 006. 68,75 kn. U točki II. izreke rješenja preinačena je odluka o troškovima postupka za iznos od 34.796,00 kn na način da je odbijen zahtjev tuženika sa zahtjevom za nadoknadu troškova postupka u navedenom iznosu.

U točki III. izreke tuženici su obvezani tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 29.562,20 kn, u roku od 15 dana.

Protiv drugostupanjske presude u toč. I izreke i rješenja u toč. I izreke tužitelj je podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude i usvajanje njegovog tužbenog zahtjeva u cijelosti uz nadoknadu troškova postupka i troškova revizije.

Tuženici su protiv točke II izreke drugostupanjske presude i rješenja u toč. II i III izreke također podnijeli reviziju temeljem čl. 382. st. 1. ZPP-a zbog bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, uz nadoknadu troškova postupka, a podredno predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizija tužitelja je nedopuštena, dok je revizija tuženika osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 i 84/08 - dalje u tekstu: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

Po tužitelju pobijanim dijelom presude odlučeno je samo o dijelu zahtjeva u iznosu od 145.838,25 kn, i samo taj dio drugostupanjske odluke može predstavljati pobijani dio na temelju vrijednosti kojeg se ocjenjuje dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP- a.

Kako vrijednost po tužitelju pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, to revizija izjavljena temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena jer nisu

Rev x 967/2016-2

ostvarene ni pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda nije ni prema izričitim razlozima presude, a ni sadržajno, donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b. ZPP-a niti se radi o sporu iz čl. 382. toč. 2. ZPP-a.

Slijedom iznesenog revizija tužitelja nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Drugostupanjska odluka u odnosu na točku II izreke donesena je uz primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa je u odnosu na taj dio presude dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje iznosa od 254.838, 25 kn koji su zadržali tuženici kada su za njega obavljali povjerene im poslove oko gradnje kuće u Z., od čega im je 25.832,25 kn dao u proljeće 1998. u vezi s ishođenjem građevinske dozvole, te iznos od 179.000,00 kn tijekom 1997. podigli po njegovom ovlaštenju sa štednih knjižica, koji novac su po tvrdnjama tužitelja zadržali za sebe.

U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u prijateljskim odnosima, da su tuženici za tužitelja obavljali poslove oko gradnje kuće i u tu svrhu raspolagali novcem koji im je tužitelj stavio na raspolaganje na svojim štednim knjižicama kod Z. banke i H. gospodarske banke, da se njihov odnos temeljio na međusobnom povjerenju, da su stranke „izravnale račune“ i da nemaju više međusobnih potraživanja. Takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud, između ostalih temelji i na iskazu A. R., ranije V., bivše supruge tužitelja, čijem iskazu, kao i iskazima tuženika poklanja vjeru.

Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da tuženici tužitelju više ništa ne duguju, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Nasuprot navedenom drugostupanjski sud ne prihvaća po sudu prvog stupnja ocjenu provedenih dokaza, kako svjedokinje A. R., tako niti tuženika, te ocjenom provedenih dokaza utvrđuje da je za tužitelja uplaćeni iznos od 25.838, 25 kn za troškove rente za gradnju proglašen protuustavnim, da je tužitelj zamolbom od 25. travnja 2000. tražio da mu se navedeni iznos prizna i prizna za drugu vrstu namjene također vezano uz gradnju, a da tužitelj nije objasnio niti dokazao da bi taj novac tuženici zadržali za sebe, da je tužitelj u podnesku od 3. listopada 2002. priznao tvrdnju tuženika da je 1997. J. Š. - koji je obavljao određene radove za tužitelja isplaćeno 70.000,00 kn, te da je tražbina tužitelja u iznosu od 50.000,00 kn u zastari, s obzirom na protek petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 371. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 - dalje u tekstu ZOO). Slijedom navedenog utvrđuje neosnovanim zahtjev tužitelja za iznos od 145.838,25 kn te odlučuje kao u toč. I izreke, a osnovanim za iznos od 109.000,00 kn, u odnosu na koji dio primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a i čl. 214. ZOO-a odlučuje kao u toč. II izreke.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Rev x 967/2016-2

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Pozivajući se na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tuženici navode da je drugostupanjski sud odluku o tijeku kamata na dosuđeni iznos temeljio na činjenici da su tuženici bili savjesni stjecatelji sve dok ih tužitelj 1. listopada 2001. nije pozvao na vraćanje, podnošenjem tužbe, kada su se sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata. Ističe da je u podnesenoj tužbi 1. listopada 2001. tužitelj potraživao samo iznos od 25.838, 25 kn, a da je tek na ročištu 4. ožujka 2002. utužio i daljnji iznos od 179.000,00 kn sa zateznom kamatom od 4. srpnja 1997., pa smatra da u takvoj situaciji ima pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe za taj sporni iznos, odnosno od 4. ožujka 2002. sukladno odr. čl. 214. ZOO-a a ne od 1. listopada 2001., kako je suđeno. Navodi da za takvu odluku pobijana presuda uopće nema razloga pa da se ne može ispitati, a i da u tom dijelu postoji nesuglasnost između razloga navedenih u presudi i sadržaja zapisnika i podnesaka u spisu.

Osim toga osporava i ocjenu provedenih dokaza po sudu drugog stupnja navodeći da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8., te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kada nije obrazložio zašto smatra da razvod braka i podjela imovine između tužitelja i svjedokinje A. R. čini njezin iskaz objektivno nevjerodostojnim, kada nije objasnio zašto ne vjeruje svjedokinji R. kada je objasnila da je ranije iskazivala suprotno jer ju bivši muž - tužitelj prisilio na takav iskaz, a u odnosu na što je u spis dostavljena liječnička dokumentacija vezana uz nasilje tužitelja prema svjedokinji, i kada nije obrazložio na temelju kojih činjenica je tuženicima nametnuo solidarnu obvezu, zbog kojih propusta se pobijana presuda ne može valjano ispitati.

Osnovano tuženici ukazuju na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8., te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer drugostupanjski sud zaista uopće nije dao nikakve razloge vezano za početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos, nije obrazložio na temelju kojih činjenica je utvrdio da bi se radilo o solidarnoj obvezi koju je nametnuo tuženicima, te zašto nije pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza navedene svjedokinje cijenio osnovanost pozivanja tuženika na činjenicu fizičkog zlostavljanja i prijetnje tužitelja prema toj svjedokinji i priležuću medicinsku dokumentaciju koja o navedenim činima postoji priložena u spisu. Zbog navedenih propusta pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati.

Stoga će u nastavku postupka sud drugog stupnja u ponovljenom postupku otkloniti navedene nedostatke i ponovo odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 5. veljače 2019.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.