Rev-1671/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1671/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stjepana Črne iz Velikog Erjavca 28, OIB 65874657578, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Čunko, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Karlovac, V. Mačeka 44, OIB 46830600751, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1564/2013-2 od 12. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-344/12 od 29. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-344/12 od 29. svibnja 2013., tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 18.740,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po odgovarajućoj kamatnoj stopi teku na taj iznos od 29. svibnja 2013. do isplate te mu nadoknaditi prouzročeni parnične troškove u iznosu od 12.075,49 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2013. do isplate (toč. I. izreke), dok je (toč. II. izreke) tužitelj je odbijen s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja tužbe pa do donošenja prvostupanjske odluke.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 1564/2013-2 od 12. veljače 2014., odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv ove drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalno pravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje u pojedinim predmetima, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno, jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem „(…) i to iz slijedećih revizijskih razloga: 1. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i 2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava“. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, odnosno ukinuti prvostupanjsku i/ili drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revizija tuženika ne sadrži ništa od navedenog.

U predmetnoj parnici sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale zbog sječe stabala smreke u vlasništvu tužitelja. Zahtjev je prihvaćen, u bitnom, jer je nesporna činjenicu da je tuženik posjekao stabla tužiteljeve smreke radi osiguranja dalekovoda pri čemu su otklonili prigovore tuženika o postojanju doprinosa tužitelja nastaloj šteti.

U reviziji tuženik osporava zaključak sudova o izostanku doprinosa tužitelja nastaloj šteti i pritom se poziva na odluke drugostupanjskih sudova koji su na drugačiji način procjenjivali doprinose vlasnika nastaloj šteti.

Međutim, tuženik u reviziji ne postavlja bilo kakvo određeno procesnopravno ili materijalnopravno pitanje, niti takvo određeno pitanje proizlazi iz njenog obrazloženja, pa revizija tuženika predstavlja (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP s istaknutim razlozima bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga i odluke na koje se poziva predstavljaju samo argumente obrazlaganju takvih prigovora.

Pritom, ovaj revizijski sud nalazi potrebnim naglasiti kako nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja u navodima o postupovnim povredama, pogrešno primijenjenom materijalnom pravu i/ili pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i/ili pogrešnoj ocjeni dokaza, jer upravo određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čini razliku između izvanredne i redovne revizije.

S obzirom na navedeno, revizija tuženika ne sadrži zakonom propisane elemente (izvanredne) revizije, pa ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost takve (izvanredne) revizije. Stoga je valjalo reviziju tuženika protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP).

Zagreb, 13. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

ZA TOČNOST OTPRAVKA

Ovlašteni službenik:

Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu

Mirko Paša