Supreme Court allows appeal, ruling pre-litigation insurance claim not a mandatory condition for filing a tort suit.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against the lower courts' dismissal of a tort claim for vehicle damage. The lower courts had rejected the suit because the plaintiff failed to submit a prior damage claim to the insurance company before filing the lawsuit, citing Article 105 of the Insurance Law. The Supreme Court overturned this decision, holding that the pre-litigation procedure under Article 105 is merely an alternative extrajudicial dispute resolution method and does not constitute a mandatory procedural prerequisite for initiating court proceedings.
Legislator headnote
AI generatedArticle 105 of the Insurance Law; The pre-litigation procedure for submitting a damage claim to an insurance organization constitutes an optional extrajudicial method for resolving disputes and does not serve as a mandatory procedural prerequisite for filing a lawsuit in court.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 366/1998-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz O., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz M., protiv tuženika M. " d.d. iz P., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 10. lipnja 1994. godine br. Gž-506/94 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pločama od 28. ožujka 1994. godine br. P-61/94, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 1998. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja kao osnovana, pa se ukidaju rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 10. lipnja 1994. godine br. Gž-506/94 i rješenje Općinskog suda u Pločama od 28. ožujka 1994. godine br. P-61/94 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Drugostupanjski sud svojim rješenjem odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda kojim je tužba odbačena i naloženo tužitelju da tuženiku na ime parničnih troškova isplati iznos od 450,00 kn (450.000 HRD).
Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
Prema stanju spisa odnosno utvrđenju nižestupanjskih sudova proizlazi da je dana 21. veljače 1994. godine tužitelj ustao tužbom radi naknade štete na svom automobilu marke "Jugo Koral 45A", koju je skrivio vozač automobila marke "Rover" osiguranog od autoodgovornosti kod inozemnog osiguravatelja, a u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na cesti R.-S. dana 24. 10. 1993. godine.
Nižestupanjski sudovi odbacili su tužbu kao nedopuštenu temeljem čl. 105. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Sl. list" br. 17/90) koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91), jer da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, a niti Hrvatskom uredu za osiguranje, što da je bio dužan učiniti temeljem citiranog propisa.
Pravno stajalište nižestupanjskih sudova je pogrešno.
Odredba čl. 105. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("NN" br. 53/91) koji se na konkretni slučaj kao mjerodavan primjenjuje glasi:
Osoba kojoj je počinjena šteta upotrebom vozila s inozemnom registracijom za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja autoodgovornosti iz čl. 102. st. 1. ovog zakona podnosi odštetni zahtjev jednoj od organizacija za osiguranje koja obavlja osiguranje autoodgovornosti. Ako u roku od 60 dana organizacija za osiguranje kojoj je podnesen odštetni zahtjev s potrebnom dokumentacijom ne isplati naknadu štete, oštećena osoba ima pravo odštetni zahtjev podnijeti birou.
Ako biro ne isplati naknadu štete u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv biroa i organizacije za osiguranje iz st. 1.
Po stajalištu ovog suda temeljem citiranih odredbi ne proizlazi obveza tužitelja da se prije pokretanja sudskog postupka obrati sa zahtjevom za naknadu štete organizacijama koje spominje citirana odredba, a u rokovima navedenim u tom propisu na način kako to tumače nižestupanjski sudovi.
Naime, postupak predviđen čl. 105. ima svrhu bržeg i ekonomičnijeg ostvarivanja potraživanja oštećenog, pa se nepridržavanje navedenog postupka ne može sankcionirati uskraćivanjem sudske zaštite, jer postupanje u smislu te zakonske odredbe nema značenje procesne pretpostavke za pokretanje parnice, već kao zakonom predviđeni način rješavanja spora bez intervencije suda.
Naime, ona predviđa samo mogućnost izvansudskog rješavanja spora, a na način predviđen tim propisom, pri čemu propust oštećenika da postupi prema citiranom propisu može imati nekih drugih odraza u postupku, npr. u pitanju prava tužitelja na naknadu parničnog troška ako tuženik prizna tužbeni zahtjev (čl. 157. ZPP).
Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 395. st. 1. odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 17. ožujka 1998. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.