Rev-2942/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2942/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. F. iz I., zastupanog po G. M., pravnom zastupniku SSSH, Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika UTP E. d.o.o. J., radi poništenja odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i naknade štete, u reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 29. kolovoza 2000. br. Gž -787/00-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 2000. br. XVI P-770/98-7, u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2001. godine

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

“Poništava se kao na zakonu neosnovana Odluka o otkazu Ugovora o radu od 23. ožujka 1998. godine kojom odlukom je tuženik UTP E. d.o.o. iz J., otkazala Ugovor o radu tužitelju Z.F., iz I., te se utvrđuje dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom zaključenja glavne rasprave 14. travnja 2000. godine ,a nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.801,69 kn sa zateznom kamatom u visini od 18% godišnje tekućom od 14. travnja 2000. godine pado isplate, u roku od 8 dana.”

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj bez naznačavanja revizijskih razloga zbog kojih se revizija može izjaviti, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene tako da se tužbeni zahtjev usvoji, ili da presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju tuženik temelji na činjenici da je tužitelj, zaposlen kod tuženika na poslovima pripreme i izrade pekarskih proizvoda dana na 20. na 21. ožujka prije isteka radnog vremena, u tijeku procesa rada na izradi kruha i peciva samovoljno napustio radno mjesto nakon što je odbio izravni zahtjev direktora tuženika da izvrši određene poslove vezane za izradu peciva.

Postojanje te činjenice tužitelj i neosporava, već tvrdi da naloženi mu posao nije bio dužan izvršiti, jer da je uvijek izrađivao i pekao samo kruh, a da pecivo nikada nije niti izrađivao niti pekao, a niti je prilikom zapošljavanja rečeno da bi trebao obavljati taj posao. Glede rečene tužiteljeve tvrdnje sudovi su utvrdili da je on u okviru poslova svog radnog mjesta bio dužan raditi ne samo na izradi kruha, već i na izradi peciva, te su slijedom toga zaključili da je odbijajući izvršenje svojih radnih zadataka, te samovoljnim napuštanjem radnog mjesta prije isteka radnog vremena i prije nego što je završen proces pečenja kruha za kojeg je nesporno bio zadužen, radi čega je direktor tuženika uz pomoć svoje supruge dovršio te poslove kako za tuženika ne bi nastala šteta, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu temeljem odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu – ZR (“Narodne novine” br. 38/95 i dr.).

Revizijskim navodima se samo iznose činjenice koje su u suprotnosti sa činjeničnim utvrđenjem sudova, čime se u biti ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji prigovor ne može biti predmet revizijskog ispitivanja jer se revizija iz tog razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP-a).

Budući u reviziji nije istaknut niti jedan revizijski razlog zbog kojeg se revizija može izjaviti, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine br. 53/91 i dr.) i pogrešne primjene materijalnog prava, na koje sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrdio da ti revizijski razlozi nisu ostvareni.

I po ocjeni ovoga suda naprijed navedeno ponašanje tužitelja opravdava donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu, pa je materijalno pravo pravilno primjenjeno kada je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu uz dosudu naknade štete.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 09. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.