Gzp-602/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 602/11-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja I. V. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 3. studenoga 2009., 19. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pr-5114/91 roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 3. studenoga 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-5114/91 (kasnije, pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gžr-569/10).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskom suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5114/91 i službene provjere kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. prosinca 2009. te službene provjere kod Županijskog sud u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 11. prosinca 1991. tužbom tužitelja I. V., protiv tuženika J. a., radi utvrđenja nezakonitosti rješenja o otkazu ugovora o radu.

Rješenjem od 17. veljače 1992. sud je utvrdio prekid postupka do normalizacije prometa u ...

Rješenjem od 30. rujna 1998. sud je pozvao tužitelja da se u roku od 30 dana očituje glede nastavljanja postupka, a nakon očitovanja tužitelja o nastavku postupka podneskom od 9. listopada 1998. sud je tužitelja ponovno pozvao rješenjem od 15. listopada1998. da u roku od 30 dana dostavi adresu tuženika.

Podneskom od 11. studenoga 1998. tužitelj se očitovao o adresi tuženika.

Zamolnicom od 14. siječnja 1999. sud je zatražio od Ministarstva pravosuđa da diplomatskim putem dostavi tužbu tuženiku, budući je isti imao sjedište u inozemstvu.

Na ročištu za glavnu raspravu određenom za 13. svibnja 1999. sud je utvrdio da dostava poziva za ročište tuženika nije uredna te je sud ročište odgodio, a sljedeće odredio za 16. prosinca 1999.

Na sljedećem ročištu za glavnu raspravu održanom 16. prosinca 1999. sud je ponovno sud je utvrdio da dostava poziva za ročište tuženika nije uredna te je sud ročište odgodio. Sud je tužitelja rješenjima od 14. prosinca 2000. i 18. listopada 2001. pozvao da se u roku od 30 dana očituje na daljnji tijek postupka.

Podneskom od 8. studenoga 2001. tužitelj je obavijestio sud da će ga u daljnjem tijeku postupka zastupati odvjetnik.

Rješenjem od 24. prosinca 2001. sud je vratio tužbu tužitelju radi ispravka i dopune, u roku od 30 dana.

Podneskom od 11. veljače 2002. tužitelj je ispravio i dopunio tužbu.

19. veljače 2002. sud je naložio tužitelju da u roku od 8 dana dostavi još jedan primjerak ispravljene tužbe radi dostave tuženiku, čemu je tužitelj udovoljio 27. veljače 2002.

Zamolnicom od 10. srpnja 2002. sud je zatražio od Ministarstva pravosuđa da diplomatskim putem dostavi tuženiku primjerak ispravljene tužbe diplomatskim putem, tuženik se podneskom od 13. svibnja 2004. očitovao da nije nikada primio tužbu.

Podneskom od 5. srpnja 2004. tuženik se ponovno očitovao da nije primio tužbu.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. rujna 2004. sud je naložio tužitelju da u roku od 15 dana dostavi primjerak ispravljene tužbe koja će se dostaviti tuženiku na odgovor diplomatskim putem, te je odredio tuženiku rok od 15 dana za davanje valjanog odgovora na tužbu.

Rješenjem od 15. studenoga 2006. sud je naložio tužitelju da u roku od 15 dana postupi u skladu s raspravnim rješenjem od 9. rujna 2004.

Uz podnesak od 4. prosinca 2006. tužitelj je dostavio ispravljenu tužbu.

Zamolnicom od 5. veljače 2007. sud je zatražio od Ministarstva pravosuđa da diplomatskim putem dostavi tuženiku primjerak ispravljene tužbe diplomatskim putem.

Tuženik je 19. travnja 2007. dao odgovor na tužbu, a tužitelj je podneskom od 4. srpnja 2007. proširio tužbeni zahtjev zahtijevajući i isplatu otpremnine bez specifikacije iznosa koje potražuje s naslova otpremnine.

Zamolnicom od 20. kolovoza 2007. sud je zatražio od Ministarstva pravosuđa da diplomatskim putem dostavi tuženiku poziv za ročište za glavnu raspravu određenu za 4. prosinca 2007., diplomatskim putem.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 4. prosinca 2007. sud je odgodio zbog neiskazane diplomatske dostave za tuženika.

Podneskom od 7. ožujka 2008. tuženik je uredio tužbeni zahtjev, te je sud zamolnicom od 15. travnja 2008. sud je zatražio od Ministarstva pravosuđa da diplomatskim putem dostavi tuženiku primjerak tog podneska, diplomatskim putem.

Podneskom od 14. svibnja 2008. tuženik je obavijestio sud da će ga u daljnjem tijeku postupka zastupati punomoćnik odvjetnik.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. srpnja 2008. sud je odredio tuženiku rok od 30 dana očitovanja o visini primanja koje bi tužitelj imao rad je ostao raditi na radnom mjestu kontrolora leta kod tuženika, za razdoblje od ... do …, a tužitelju je naložio u istom roku dostaviti presliku radne knjižice, nakon čega je ročište odgodio, a sljedeće odredio za 25. kolovoza 2008.

Uz podnesak od 20. kolovoza 2008. tužitelj je dostavio presliku radne knjižice.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. kolovoza 2008. tuženik je predao u spis podnesak, te je sud tužitelju odredio rok od 30 dana radi očitovanja na zaprimljeni podnesak i radi očitovanja o plaći koju je primao u razdoblju od ... do odlaska u mirovinu ... kod Ministarstva obrane, dok je tuženiku naložio da u istom roku dostavi očitovanje o visini plaće koju bi primao da je ostao raditi kod tuženika.

Uz podnesak od 8. rujna 2008. tužitelj je dostavio izračun plaće, sukladno rješenju od 25. kolovoza 2008.

Podneskom od 25. rujna 2008. tuženik je dostavio izračun plaće, sukladno rješenju od 25. kolovoza 2008.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2008. poslovni broj Gzp- 1155/07-5 tuženiku je sud dodijelio pravičnu novčanu naknadu povodom podnesenog zahtjeva za zaštitu prava na sušenje u razumnom roku u ovom predmetu, te je naložio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u roku ne duljem od godinu dana, donijeti odluku u

Podneskom od 3. prosinca 2008. tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

Podneskom od 17. prosinca 2008. tuženik se očitovao da se protivi izvođenju dokaza financijskim vještačenjem.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. veljače 2009. sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, te je naložio tužitelju u roku od 30 dana uplatiti predujam.

Tužitelj je uplatio predujam 12. veljače 2009.

Rješenjem od 3. ožujka 2009. sud je naložio vještaku u roku od 30 dana izraditi pisani nalaz i mišljenje.

Vještak je dostavio nalaz i mišljenje 9. lipnja 2009.

Podneskom od 29. lipnja 2009. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isto nema primjedbi.

Podneskom od 1. srpnja 2009. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isto nema primjedbi.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. rujna 2009. sud je odredio tužitelju rok od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te je sljedeće ročište odredio za 2. listopada 2009.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. listopada 2009. tužitelj je predao podnesak kojim je uredio tužbeni zahtjev, te je sud odredio tuženiku rok od 15 dana radi očitovanja na primljeni podnesak, a sljedeće ročište je odredio za 3. studenoga 2009.

Podneskom od 23. listopada 2009. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 2. listopada 2009.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 3. studenoga 2009. je odgođeno zbog bolesti suca.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. studenoga 2009. sud je saslušao vještaka, nakon čega je zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude za 19. studenoga 2009. kada je donio i objavio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev. Protiv presude od 19. studenoga 2009. poslovni broj Pr-5114/91 tuženik je podnio žalbu 9. prosinca 2009., nakon čega je spis 12. ožujka 2010. dostavljen na Županijski sud u Zagrebu, radi donošenja odluke o žalbi.

Odlukom od 8. ožujka 2011. poslovni broj Gžr-569/10 Županijski sud u Zagrebu je djelomično potvrdio, a djelomično ukinuo prvostupanjsku odluku i u ukinutom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

Spis je otpremljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 26. ožujka 2011.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

No, kako je Županijski sud u Zagrebu odlukom poslovnog broja Gzp-1155/07-5 od 27. kolovoza 2008. u odnosu na ovaj isti parnični predmet već bio utvrdio postojanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i to za razdoblje od 5. studenoga 1997., do donošenja odluke Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2008., to se kao pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju uzima razdoblje od 28. kolovoza 2008., kao prvog dana nakon donošenja odluke o prethodno podnesenom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pa do 19. srpnja 2011., kao dana donošenja odluke u ovom postupku povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, budući da do dana donošenja ove odluke nije još uvijek pravomoćno odlučeno o cijelom zahtjevu predlagatelja, a što ukupno iznosi 2 (dvije) godine, 10 (deset) mjeseci i 22 (dvadesetdva) dana.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, međutim pri tome nije bio dovoljno ažuran i učinkovit. Naime, iako u pravno relevantnom razdoblju nije bilo dužih zastoja u radu suda, činjenica da se radi o hitnom postupku, a da niti nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu odlukom poslovnog broja Gzp-1155/07-5 od 27. kolovoza 2008. postupak nije u cijelosti pravomoćno okončan ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine“, broj 3/91.) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku.

Županijski sud u Zagrebu nije bio ažuran dok je odlučivao o žalbi na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. studenoga 2009., budući je žalbeni postupak trajao dulje od godinu dana, a radi se o hitnom postupku.

Predlagatelj kao tužitelj je svojim držanjem u parnici pridonio trajanju postupka. Naime, tužitelj nije u roku određenom rješenjem od 11. rujna 2009. uredio tužbeni zahtjev već je podnesak predao tek na ročištu 2. listopada 2010. uslijed čega je sud ročište odgodio kako bi tuženiku odredio rok radi očitovanja.

U konkretnoj pravnoj stvari je riječ o složenom predmetu. Naime, radi pravilnog utvrđivanja činjenica budući je bilo potrebno provesti složeno financijsko vještačenje.

Stoga, uslijed daljnjeg pravno relevantnog razdoblja duljeg od dvije godina, u kojem nije bilo u cijelosti meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, unatoč složenosti postupka i doprinosu predlagatelja, povrijeđeno je pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst).

Imajući na umu utvrđenu duljinu predmetnog postupka u pravno relevantnom razdoblju, te činjenicu da je predlagatelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gzp-1155/07-5 od 27. kolovoza 2008. bila određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 11.000,00 kuna, to ovaj sud smatra kako nema mjesta određivanju daljnje novčane naknade.

No, s obzirom na činjenicu da postupak na koji se odnosi predmetni zahtjev još uvijek nije u cijelosti pravomoćno okončan, to je bilo potrebno odrediti dodatni rok u kojem je Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud nadležan za odlučivanje u ovom stadiju postupka, dužan donijeti meritornu odluku.

U Zagrebu, 19. srpnja 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.