Pp-7480/2025-21 · Općinski prekršajni sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-7480/2025-21

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih ĆŽ i UŽ, zastupanih po braniteljici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), pokrenutog podnošenjem optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-02-20-189/2021 od 29. listopada 2021., nakon glavne rasprave provedene 7. srpnja 2025. u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja te u prisutnosti braniteljice, dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. drugookrivljeni:

UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆŽ i Ć rođene U, rođen ..2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, turističko - ugostiteljska, zaposlen, oženjen, otac jednog djeteta, mjesečna primanja oko 8.000 kn, prekršajno kažnjavan

k r i v j e

što je 29. listopada 2021. oko 17,15 sati u [adresa], narušavao javni red i mir na naročito drzak način tako što je u alkoholiziranom stanju (0,63 g/kg) zbog prijašnjih nesuglasica došao do kuće SŽ, gdje je vikao i galamio da SŽ jebe mrtvu mater, da je pička i da izađe iz kuće te je rukama počeo udarati po prozorima ostakljenog dvorišta kuće, nakon čega između njih dolazi do fizičkog sukoba na način da padaju na tlo i međusobno se udaraju; u koji sukob se umiješao Nikolin otac ĆŽ; a u jednom trenutku SŽ bježi prema kući gdje se spotiče o nogostup, a UŽ uzima cjepanicu i udara SŽ po tijelu nakon čega potonji bježi u svoju kuću gdje se zaključava,

dakle, na javnom mjestu se ponašao na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa mu se na temelju istog propisa

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (dvadeset) DANA

pri čemu se drugookrivljeniku na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), vrijeme uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju Policijske postaje Solin te rješenju o zadržavanju ovog suda broj Pp-12146/2021 od 30. listopada 2021., odnosno vrijeme od 29. listopada 2021. u 19:30 sati do 30. listopada 2021. u 12:30 sati, kada je pušten na slobodu; kao dva dana zatvora; tako da izrečena kazna zatvora okrivljeniku jest kazna zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) dana.

Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema drugookrivljeniku se

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

na način da se izvršenje kazne zatvora koja je drugookrivljeniku izrečena odgađa na rok od 1 (jedne) godine te se kazna neće izvršiti pod uvjetom da isti u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona drugookrivljeni je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti 220,00 (dvjesto dvadeset) eura u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

II

p r e s u d i o j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

prvookrivljeni: ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UŽ i S rođene K, rođen ..1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da bi 29. listopada 2021. oko 17,15 sati u [adresa] narušavao javni red i mir na naročito drzak na način što je, nakon što je zbog prijašnjih nesuglasica okrivljeni UŽ u alkoholiziranom stanju (0,63 g/kg) došao do kuće SŽ kuće gdje je vikao i galamio da SŽ jebe mrtvu mater, da je pička i da izađe iz kuće te je rukama počeo udarati po prozorima ostakljenog dvorišta kuće, u alkoholiziranom stanju (0,21 g/kg), nakon čega je došlo do fizičkog sukoba između istih na način da padaju na tlo i udaraju se međusobno; prvookrivljeni ĆŽ, otac od drugookrivljenog UŽ, koji se nalazio u obližnjem Caffe baru " Ž" vidjevši to dolazi do UŽ i SŽ te u alkoholiziranom stanju (1,40 g/kg) viče i galami na SŽ i udara ga šakama po tijelu. U jednom trenutku SŽ bježi prema kući gdje se spotiče o nogostup, a UŽ uzima cjepanicu i udara SŽ po tijelu, nakon čega SŽ bježi u svoju kuću gdje se zaključava. Drugookrivljeni UŽ i SŽ su zatražili liječničku pomoć,

dakle, da bi se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane,

čime bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka prvookrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, podnijela je 29. listopada 2021. pod gore navedenim poslovnim brojem optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo žurni postupak nakon kojeg donio presudu broj Pp-12146/2021 od 20. ožujka 2025. kojom je okrivljene ĆŽ i UŽ proglasio krivima zbog predmetnog prekršaja te je prvookrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 150,00 eura, a drugookrivljeniku uvjetnu osudu sa zatvorskom kaznom u trajanju od 20 dana i vremenom provjeravanja od jedne godine; dok je trećeokrivljenog SŽ na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe. Predmetna presuda je u osuđujućem dijelu ukinuta po žalbi prvookrivljenika i drugookrivljenika rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3675/2025 od 7. svibnja 2025. te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

3. Postupajući po ukidnoj odluci višeg suda, ovaj sud je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika, jer je ocijenio da njihovo ponovno ispitivanje, s obzirom da su već iznijeli obranu pred sudom gdje su se očitovali o svim relevantnim okolnostima a ujedno se sve relevantne činjenice proizlaze iz postojećih dokaza; nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

3.1. Iz tog razloga, a i iz razloga ekonomičnosti, sud je na raspravi pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika ĆŽ od 30. listopada 2021. i zapisnik o ispitivanju okrivljenika UŽ od 30. listopada 2021.

4. Očitujući se o optužnom aktu, prvookrivljeni ĆŽ je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da se kritične zgode nalazio u caffe baru "Neorić" u mjestu [adresa]. U jednom trenutku da mu je prišla jedna osoba koja mu je rekla da mu netko tuče sina. Nakon toga da je otišao u blizinu kuće SŽ i vidio da su njegov sin UŽ i SŽ na tlu i da se međusobno udaraju, pri čemu je SŽ njegovog sina UŽ, udarao drvenom cjepanicom pa se on umiješao u sukob, na način što je udario SŽ kako bi obranio svoga sina. Nakon toga je SŽ pobjegao u svoju kuću pa je taj incident prestao.

4.1. Očitujući se o optužnom aktu, drugookrivljeni UŽ je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da je kritične zgode došao do svog vozila koje je bilo parkirano u blizinu kuće SŽ u [adresa] – [adresa], kada mu je SŽ, a koji je to i inače znao činiti, počeo iz kuće prijetiti i vrijeđati ga, pa da je uistinu na to vikao na njega, ali mu nije psovao majku. Nije istina ni to da bi lupao po prozoru njegove kuće. Nakon toga je spomenuti SŽ sa cjepanicom u ruci izišao iz kuće i nasrnuo na njega, nakon čega se on pokušao obraniti, pa je između njih došlo do naguravanja, pri čemu su pali na tlo, gdje ga je SŽ nastavio udarati cjepanicom, nedugo potom da je priskočio njegov otac ĆŽ, koji se nalazio u blizini, te je njegov otac odvojio SŽ od njega, ali ga nije tukao, već da ga je on udario cjepanicom po tijelu, a nakon što je SŽ počeo bježati u svoju kuću, gdje se i zaključao.

5. Tijekom dokaznog postupka sud još pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka KŽ od 22. studenog 2021., s obzirom na to da je isti već pročitan u prethodnom postupku, a obrana nije tražilo njegovo ponovno neposredno ispitivanje. Nadalje su pročitani zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenike i medicinska dokumentacija za SŽ te su pregledane fotografije mjesta događaja dostavljene od strane Policijske postaje Solin. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike, iz koje je vidljivo da je drugookrivljeni UŽ višestruko pravomoćno osuđivan zbog različitih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zatim dva puta zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te jednom zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, presudom ovog suda broj Pp-7422/2022 od 6. srpnja 2022.

5.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ŽŽ, jer je riječ o dokazu kojim bi se znatno odugovlačio postupak. Naime, osim što iz spisa nije razvidno da bi imenovani uopće bio očevidac utuženog incidenta, niti da bi o istom imao neposrednih saznanja; odlučna činjenica javnosti mjesta događaja, na koju okolnost se svjedok predlaže, može se utvrditi iz drugih dokaza objektivne prirode.

5.2. Ispitan u svojstvu svjedoka, KŽ je izjavio kako se kritične zgode nalazio u kući svoga poznanika SŽ. Dodao je kako je vidio da je u blizinu kuće došao UŽ kojeg također poznaje te je stao vikati na SŽ koji se nalazio u kući, nazivajući ga "pičkom" i govoreći mu da "izađe vani da ga razbije" te mu je psovao majku. Nakon što je sve to ponovio nekoliko puta, da je SŽ izišao iz kuće i uputio se prema njemu, nakon čega je i svjedok izišao vani te ih je u jednom trenutku izgubio iz vida, a kada je izišao iz kuće vidio je da su pali na tlo. Istaknuo je kako je to njihovo hrvanje trajalo oko minute i sve je bilo više-manje hrvanje. Međutim, nakon toga da je iz obližnje gostionice došao otac UŽ, ĆŽ koji je stao vikati na SŽ i vidio je da je pritom ĆŽ zamahivao rukama prema SŽ, ali ne može sa sigurnošću reći je li ga tada udario. Međutim, kada je SŽ krenuo prema kući, vidio sam je ga je UŽ udarao nekoliko puta cjepanicom po leđima. Nedugo potom se SŽ udaljio u svoju kuću.

5.3. Iz medicinske dokumentacije za SŽ vidljivo je kako je isti odnosne prigode zadobio višestruke površinske ozljede glave, leđa i prsnog koša.

5.4. Iz zapisnika o alkoholu ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu proizlazi kako je okrivljenicima neposredno nakon spornog incidenta izmjerena koncentracija alkohola koja se navodi u činjeničnom opisu presude.

5.5. Na dostavljenim fotografijama mjesta događaja, odnosno kuće SŽ u [adresa] na adresi [adresa], prvenstveno je razvidno kako se sporno ostakljeno dvorište, kao i sama kuća nalaze direktno na javnoj prometnici – cesti uz koju postoji nogostup i javni stupovi za dovod električne energije. Također je vidljivo da ostatak prostora oko kuće nije dvorište u užem smislu riječi, već neograđena okućnica koja također izlazi na javnu prometnicu.

5.6. Braniteljica okrivljenika je u završnom govoru navela da u ovom postupku ne bi bilo dokazano da su ĆŽ i UŽ počinili prekršaj koji im se stavlja na teret a kako je opisano u optužnom prijedlogu a osim toga iz dokaznog postupka proizlazi i da bi podredno navedeno postojale okolnosti koje isključuju njihovu krivnju. Braniteljica predlaže donošenje oslobađajuće presude u odnosu na okrivljenike ĆŽ i UŽ. Posebno neka se uzme u obzir da je okrivljenik UŽ zasnovao obitelj te da je dobio i dijete koje u ovom trenutku ima godinu dana. Dodatno navodi kako ni u ovom trenutku ne bi bilo dokazano bitno obilježje prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret a to je da li bi okrivljenici navodno počinili prekršaj na javnom mjestu ili ne. Ovakva činjenica javnosti mjesta ne može se utvrditi pribavljenom fotodokumentacijom PP Solin posebice iz razloga ako bi se sporni događaj dogodio unutar ostakljene bašte što znači da ne bi bio vidljiv ni dostupan drugima. Također se ističe da su i prvo i drugookrivljenik postupali na način samo da su koristili nužnu obranu i to ĆŽ u pogledu sina UŽ, a UŽ kako bi od sebe otklonio napad SŽ pa postoje okolnosti koje bi isključile njihovu protupravnost. Predlaže se donijeti oslobađajuću presudu.

6. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

7. Odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj koji se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir; za što je propisana novčana kazna u visini od 20,00 (dvadeset) do 150,00 (sto pedeset) eura ili kazna zatvora do 30 dana. U odnosu na točku I. izreke presude:

8. Analizirajući iskaze ispitanih okrivljenika, vidljivo je kako su oni suglasni u pogledu činjenice da je kritične prigode došlo do fizičkog sukoba između UŽ i ĆŽ s jedne strane i SŽ s druge. Okrivljeni UŽ osim toga ni ne spori da je istom prilikom vikao na SŽ, negirajući doduše sadržaj riječi koji se navodi u optužnom aktu, a ujedno priznaje da je tijekom sukoba koristio drvenu cjevanicu kojom je udario potonjeg.

8.1. Što se tiče preostalih odlučnih činjenica koje su tijekom postupka bile sporne, prije svega da bi drugookrivljenik vičući vrijeđao SŽ riječima koje se navode u optužnom aktu i da bi rukama udarao po prozorima dijela kuće u vlasništvu potonjeg; ovaj sud je mišljenja kako je najpouzdaniji izvor saznanja u tom pravcu iskaz svjedoka-očevica KŽ, jer postoji više pomoćnih činjenica koje to sugeriraju.

8.2. Prije svega, predmetni sukob se odvio ispred kuće SŽ, što implicira da je iniciran od strane okrivljenog UŽ koji je bez pravog povoda prišao imenovanom koji se u tom trenutku nalazio u krugu svoga doma. Na isti zaključak upućuje i činjenica alkoholiziranosti kod drugookrivljenika (0,63 g/kg) koja je prema mišljenju suda morala biti od utjecaja na njegovu percepciju stvarnosti, ali i na impulzivnost reakcije. Da je drugookrivljeni zajedno s prvookrivljenikom fizički napadao SŽ ukazuje i pribavljena medicinska dokumentacija, iz koje je razvidno da je imenovani zadobio više tjelesnih ozljeda, i to višestruke površinske ozljede glave, leđa i prsnog koša, zbog kojih je u konačnici zatražio liječničku pomoć. Što se tiče same vjerodostojnosti KŽ kao svjedoka, isti prema vlastitoj izjavi poznaje okrivljenike i SŽ koji su mu sumještani, dok se iz načina na koji opisuje događaj i svojevrsne ublaženosti korištenih izraza stječe dojam kako želi zadržati određenu neutralnost; drugim riječima nije pronađen nijedan razlog iz kojeg bi ovaj svjedok neosnovano teretio bilo kojeg od okrivljenika.

8.3. Iz svega navedenog kao nedvojbeno proizlazi da se drugookrivljenik fizički napao SŽ s kojim se potom fizički sukobljavao te da ga je vičući vrijeđao koristeći riječi koje se navode u izreci presude, udarajući pritom rukama po prozorima ostakljenog dvorišta njegove kuće; upravo kako je to navedeno u izreci presude.

9. Nema nikakve dvojbe da je fizički napad koji je uključivao korištenje opasnog oruđa i koji je kod oštećenika doveo do više, u konkretnom slučaju lakih tjelesnih ozljeda; predstavlja naročito drsko i nepristojno ponašanje u smislu naprijed citirane odredbe Zakona, osobito ako se tome doda ponižavajući element bijega u kuću SŽ radi zaštite vlastitog tjelesnog integriteta.

9.1. Nastavno na navedeno, u odnosu na javnost mjesta, ovaj sud smatra da dostavljene fotografije mjesta događaja nesporno upućuju na to da se sporni incident odvio na javnom mjestu, a one svakako predstavljaju najmjerodavniji i najobjektivniji izvor saznanja u tom pravcu. Tako je iz fotografija jasno vidljivo da se ostakljeni prostor na pročelju kuće SŽ, po kojem je drugookrivljenik udarao i pritom vičući vrijeđao imenovanog, nalazi na javnoj prometnici – cesti, dakle na javnom mjestu. Također se može vidjeti da se veliki dio neograđene okućnice, koju je ovlašteni tužitelj pomalo nezgrapno naznačio izrazom "dvorište", stvorivši pritom nedoumice oko točnog mjesta prekršaja, također nalazi tik uz javnu cestu, drugim riječima da izlazi na javnu površinu. Da se fizički sukob odvijao na opisanom javnom mjestu logično proizlazi i iz činjenice da se SŽ bježeći prema kući spotaknuo o nogostup, to jest upravo na nogostup koji se nalazi uz javnu prometnicu pokraj njegove kuće.

9.2. Ovaj sud smatra da drugookrivljeni UŽ nipošto nije postupao u nužnoj obrani, jer osim što iz izvedenih dokaza proizlazi da je isprovocirao fizički sukob; iz iskaza svjedoka KŽ, ali iz same obrane okrivljenika je vidljivo kako je drugookrivljeni udarao SŽ drvenom cjepanicom dok je bježao prema svojoj kući. Drugim riječima, ako je i postojao napad od strane potonjeg, on je u trenutku bijega nedvojbeno završio, zbog čega bi postupanje drugookrivljenika u najmanju ruku predstavljalo ekstenzivni eksces.

9.3. Slijedom navedenog, tijekom dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je drugookrivljeni UŽ ostvario obilježja utuženog prekršaja, upravo na način na koji je to navedeno u izreci presude; zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim i izreći mu prikladnu prekršajnopravnu sankciju.

10. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije, ovaj sud je kod drugookrivljenog UŽ kao otegotnu okolnost tretirao njegovu višestruku osuđivanost zbog različitih prekršaja, uključujući i istovrsni prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sud je nadalje u tom pravcu uzeo u obzir upornost i ustrajnost koju je imenovani pokazao u vršenju radnje prekršaja te osobito činjenicu da je riječ o tjelesnom nasilju koje, prema mišljenju ovog suda, samo pukom srećom nije dovelo do težih posljedica kod SŽ.

10.1. Iz svih navedenih razloga ovaj sud smatra da se novčanom kaznom koja je za predmetni prekršaj propisana u apsolutno neprikladnom iznosu od 150,00 eura nipošto neće ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se ona u pogledu drugookrivljenika postići isključivo izricanjem kazne zatvora. Međutim, uvažavajući njegovu mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja prekršaja, činjenicu da je postao otac i značajan protek vremena od spornog događaja, ovaj sud je primijenio uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja, ali s maksimalnim vremenom provjeravanja; smatrajući kako će se na taj način ostvariti određena kontrola okrivljenikovog ponašanja u budućnosti i polučiti preventivni efekt.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3. te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, s tim da se iznos od 153,56 eura odnosi na fiksne troškove tužitelja, sukladno zahtjevu Policijske postaje Solin; dok se ostatak odnosi na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U odnosu na točku II. izreke presude:

12. Što se tiče uloge okrivljenog ĆŽ, pažljivom analizom izjava ispitanih osoba dolazi se do zaključka da se isti uključio u sukob UŽ i SŽ isključivo kako bi zaštitio svog sina, ne znajući pritom što je uzrok sukoba i tko ga je započeo. Što se tiče njegove uloge u obračunu i primjerenosti sile koju je uporabio, osim što ga ekskulpira drugookrivljeni koji navodi da je njegov otac samo nastojao odvojiti SŽ od njega; svjedok KŽ, kojeg ovaj sud iz naprijed navedenih razloga smatra vjerodostojnim, izjavio je kako je vidio da ĆŽ zamahuje rukama prema SŽ bratiću, ali ne može sa sigurnošću reći da ga je udario.

12.1. Odredbom članka 18. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je kako nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani; dok je stavkom 2. određeno da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

12.2. Dakle, analizirajući sve okolnosti spornog incidenta, ovaj sud je mišljenja da je prvookrivljeni ĆŽ kritične prigode postupao u nužnoj obrani, odnosno nužnoj pomoći, nastojeći da od drugoga odbije aktualni napad. Naime, imenovani okrivljenik je došavši na mjesto događaja imao razloga vjerovati da postoji napad SŽ na njegovog sina i da je taj napad protupravan, s obzirom na to nije vidio sami početak incidenta; a svatko ima pravo pružiti pomoć osobi koja je napadnuta, pod uvjetom da su ispunjeni naprijed citirani kriteriji instituta nužne obrane. Posebice se to odnosi na situaciju kada je napadnuta bliska osoba, gdje je takva reakcija u krajnjoj liniji razumljiva a iz pozicije prvookrivljenika i prijeko potrebna.

13. S obzirom na to da je okrivljeni ĆŽ prema ocjeni suda postupao u nužnoj obrani, ponašanje koje mu se stavlja na teret u konkretnom slučaju nije bilo protupravno. Slijedom navedenog, kako zbog isključenja protupravnosti djelo za koje se prvookrivljeni optužuje prema propisu nije prekršaj, trebalo ga je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe i riješiti kao u izreci.

14. Budući da je u odnosu na prvookrivljenika donesena oslobađajuća presuda, sukladno članku 140. točki 2. Prekršajnog zakona njegovi troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 10. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Presuda se dostavlja:

- okrivljenicima

- braniteljici

- ovlaštenom tužitelju

- u spis