I Kž-911/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 911/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora, Melite Božičević Grbić, Ante Potrebice i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. C. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. rujna 2006. godine br. K- 27/06, u sjednici održanoj 17. listopada 2007. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. Ž. C. za kazneno djelo pod toč.1. izreke temeljem čl. 90. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, a prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna za kazneno djelo pod toč. 2. izreke iz čl. 335. st. 2. KZ u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa se temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč.c KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 1 (jedan) mjesec. Temeljem čl. 63. KZ optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. travnja 2006. godine pa nadalje.

II. Žalba opt. Ž. C. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, proglašen je krivim opt. Ž. C. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, te zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pobliže opisanih u izreci presude, te je temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč.c KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i 1 (jedan) mjesec.

I Kž 911/06-4

Temeljem čl. 63. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. travnja 2006. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 76. KZ, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a svakako ne dulje od tri godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP, u cijelosti.

Temeljem čl. 335. st. 3. KZ od optuženika je oduzeto streljivo popisano prema potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Šibensko kninske br. …, …, … i ….

Temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećena R. S. upućena je u parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva.

Protiv te presude, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

Žalbu je podnio i optuženik po svom branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, svojim pisanim dopisom od 9. studenog 2006. godine br. KŽ-DO-1888/06, predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Nije u pravu optuženik kada ističe da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku, jer da izreka presude je proturječna razlozima i što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskazima danim u postupku.

Po ocjeni ovog suda suprotno žalbenim tvrdnjama, izreka presude nije proturječna razlozima, a u obrazloženju presude konkretno su iznijeti dokazi koje je prvostupanjski sud proveo analizirao i vrednovao i na temelju kojih je utvrdio postojanje relevantnih činjenica za kaznenu odgovornost optuženika u čemu nema nikakvog proturječja. Naime, iz izreke kao i obrazloženja presude vidljivo je da se događaj između optuženika i oštećenika odvijao u dva navrata, što je sud u svojim razlozima i obrazložio, a isto tako u odnosu na odlučne činjenice utvrđene ne samo iskazima svjedoka već i psihijatrijskim vještačenjem optuženika i po vještaku za sudsku medicinu, jasno je i pravilno prvostupanjski sud vrednovao iste odlučne činjenice uzročne veze između radnji optuženika i nastupa posljedice odnosno smrti optuženika.

I Kž 911/06-4

Isto tako i u odnosu na žalbeni navod optuženika u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. i 3. ZKP, ovaj sud nije našao da bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu niti da je na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo obrane.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, je ispitao pobijanu presudu u dijelu na koji kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

Optuženik u svojoj žalbi u biti najviše prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je na temelju rezultata dokaznog postupka izveo zaključak da je optuženik tempore acti svojim radnjama ostvario učin kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno iz razloga što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane optuženika za provođenje multidisciplinarnog vještačenja s ciljem utvrđenja uzročno posljedične veze od povreda – liječenja oštećenika pa do smrtnog ishoda.

Naime, žalitelj smatra da je cijeli događaj rezultat niza nesretnih okolnosti između osoba obostrano sklonih konzumiranju alkohola, te da je oštećenik preminuo uslijed neadekvatnog liječenja nakon zadobivenih povreda, što je prvostupanjski sud propustio utvrditi s obzirom da je u otpusnom pismu za optuženika navedeno da je umro nakon srčanog aresta.

Ovakvi žalbeni navodi, nemaju temelja jer su u dokaznom postupku provedenim obdukcionim nalazom i vještačenjem vještaka sudske medicine ti navodi demantirani, a koje je prvostupanjski sud analizirao i temeljito ispitao, dovodeći ju u svezu s drugim izvedenim dokazima i neprijepornim činjenicama, te s pravom našao da nije bilo potrebe za drugim sudsko medicinskim vještačenjem odnosno multidisciplinarnim vještačenjem s obzirom da je u postupku utvrđeno da je do smrti oštećenika došlo baš zbog ozljede lubanje i mozga teškog stupnja koje mu je zadao optuženik udarcima u glavu s metalnom šipkom i metalnom cijevi, za što u obrazloženju presude prvostupanjski sud daje iscrpne i uvjerljive razloge, koji ni najmanje nisu uspješno dovedeni u sumnju argumentacijom žalbe.

Prvostupanjski sud je savjesno analizirajući dokazni postupak u pobijanoj presudi, te ocjenjujući svaki dokaz za sebe i u svezi s drugim provedenim dokazima, te uzimajući u obzir i obranu optuženika, na temelju takove ocjene dokaznog materijala, izveo pravilne zaključke o svom relevantnim činjenicama, te utvrdio da je optuženik počinio djelo na način kako je to navedeno u izreci presude.

Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, na način i uz okolnosti opisane u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo zbog kojeg je oglašen krivim, pravilan je i ne ostavlja mjesta nikakvoj dvojbi.

Stoga, usvajajući u svemu kao uvjerljive, logične i iscrpne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice od kojih neposredno ovisi primjena zakona, dakle odlučne činjenice, pa se žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazuje neosnovanom.

I Kž 911/06-4

O žalbi državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da je kazna zatvora u odnosu na kazneno djelo ubojstva prestroga odmjerena, a sve vezano s nizom nesretnih okolnosti izazvanih alkoholom, te neadekvatnim liječenjem oštećenika.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi zbog odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo ubojstva, ukazuje da je sud prvog stupnja precijenio značenje olakotnih okolnosti u vidu smanjene ubrojivosti optuženika tempore acti, činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece, te da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir težinu počinjenog kaznenog djela, način njegovog počinjenja i društvenu opasnost, cijeneći ih zajedno u međusobnoj povezanosti sa povredama zaštićenog objekta, a to je ljudsko zdravlje i život, što sve daje veću snagu otegotnim okolnostima.

Razmotrivši tako suprotstavljene navode stranaka po ocjeni ovoga suda, s pravnom državni odvjetnik ukazuje na potrebu izricanja strože kazne za kazneno djelo ubojstva pod toč. 1. prvostupanjske presude. Naime, razmjerno jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i broju radnji i intenziteta kojima je ostvareno obilježje kaznenog djela iz čl. 90. KZ, optuženik je iskazao izrazitu upornost, pa se stoga samo težom kaznom u konkretnom slučaju može ostvariti svrha kažnjavanja, pa imajući u vidu navedeno, bez obzira na navode žalbe optuženika u kojoj se ističe da je optuženiku izrečena prestroga kazna, ovaj sud smatra da će se kaznom zatvora za djelo pod toč. 1. prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 90. KZ u trajanju od 12 (dvanaest) godina ostvariti svrha kažnjavanja koja se očekuje, pa je u tom pravcu primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč.c KZ, a prihvaćajući utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz čl. 335. st. 2. KZ iz toč. 2. prvostupanjske presude optuženiku i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 1 (jednog) mjeseca, te da je upravo ta kazna primjerena društvenoj opasnosti kaznenog djela koje je opt. Ž. C. počinio.

Radi iznesenog valjalo je uvažiti žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni kao što je navedeno po toč. I izreke ove presude, pa je iz istog razloga žalba optuženika zbog odluke o kazni neutemeljena.

Zbog svega navedenog trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. listopada 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.