Croatian Supreme Court awards compensation for unreasonable court delay despite plaintiff's procedural contributions.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted the plaintiff's request for compensation due to a violation of the right to a trial within a reasonable time. Although the plaintiff contributed to the delay by submitting evidence late and requesting expert testimony repeatedly, the court found the state's inaction over 18 months and multi-year appellate delays to be the primary cause. Consequently, the court ordered the Republic of Croatia to pay 10,000 kuna in compensation, acknowledging the complexity of the case while holding the state accountable for the excessive duration.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava RH: A party may file a direct request for protection of the right to a trial within a reasonable time, and the court must award compensation if the delay is primarily attributable to the state, even if the party contributed to the proceedings' length.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 871/10-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja B. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 22. travnja 2010., 2. veljače 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju B. K., u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 22. travnja 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-3260/05, te kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-39/07.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-3260/05 (ranije P-5041/94), očitovanja tog suda od 2. prosinca 2010., te službene provjere kod istog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 15. srpnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu (kasnije Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja B. K. iz Z. (ovdje predlagatelja) …, kojeg zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika „V.“ S., … (ranije …), radi isplate. Spis se vodio pod posl. br. P-5041/94;
- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja je održao ročišta 2. prosinca 1994 (na kojem je određeno provesti dokaz financijskim vještačenjem);
- na ročištu održanom 2. lipnja 1999. tužitelj je opetovano predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, što je prihvaćeno, te se obvezao nadoplatiti predujam, čemu je udovoljio podneskom od 30. lipnja 1999.;
- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni u 26. prosinca 1999.;
- tuženik se očitovao na dopis suda od 18. travnja 2000. podneskom od 2. svibnja 2000.;
- tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 3. svibnja 2000., uredivši tužbeni zahtjev, a tuženik se očitovao podneskom od 15. svibnja 2000.;
- na ročištu održanom 19. svibnja 2000. određeno je provesti dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka;
- na ročištu održanom 24. siječnja 2001. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te je glavna rasprava zaključena. Istog dana sud je donio i objavio presudu posl. br. P- 5041/94, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen;
- protiv rečene presude žalbu je 16. srpnja 2001. podnio tuženik, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje;
- Županijski sud u Zagrebu je u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2005. donio rješenje posl. br. Gž-10644/01, kojim je ukinuo presudu suda prvog stupnja i vratio predmet na ponovno suđenje;
- tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 11. svibnja 2005., na koji se tužitelj očitovao 3. ožujka 2006.;
- na ročištu održanom 14. rujna 2006. glavna rasprava je zaključena;
- na ročištu za objavu presude održanom 27. rujna 2006. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-3260/05, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen;
- protiv rečene presude žalbu je podnio tuženik 23. listopada 2006., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje;
- Županijski sud u Zagrebu je u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2010. donio rješenje posl. br. Gž-39/07, kojim je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev;
- tužitelj je drugostupanjsku odluku zaprimio 4. studenog 2010.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako postupak u ovoj pravnoj stvari traje od podnošenja tužbe (15. srpnja 1994.) do 4. studenog 2010.., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.
Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 4. studenim 2010., kada je drugostupanjska odluka dostavljena predlagatelju.
U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 12 (dvanaest) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 29 (dvadesetidevet) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 12 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno pet ročišta, ali i izvodeći dokaze provođenjem vještačenja. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od početka pravno relevantnog razdoblja pa do slijedeće radnje u postupku – ročišta održanog 2. lipnja 1999. – zamjećuje se razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju duljem od 18 mjeseci, dok činjenica da je drugostupanjski sud presudu suda prvog stupnja (posl. br. P-5041/94) ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Pri razmatranju tijeka postupka u ovoj pravnoj stvari, nadalje, ovaj sud je zamijetio kako je Županijski sud u Zagrebu o podnesenim žalbama odlučivao u razdobljima duljim od dvije godine, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.
S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u razmatranoj parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza provođenjem vještačenja te stranaka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem vještačenja.
Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na vođenje postupka i njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 2. veljače 2011.
Sudac:
mr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.