Rev-2020/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2020/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. i J. V., oboje iz B. na M., koje zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. V. iz B. na M., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z. i D. V. iz B. na M., radi izdvajanja iz ostavine i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja B. V. protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-3036/14-2 od 18. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-2302/11 od 11. ožujka 2014., u sjednici održanoj 12. veljače 2019.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-3036/14-2 od 18. ožujka 2015. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pok. Š. V. pok. M., iz B. na M., rođenog …, a umrlog ... iza kojeg se vodi postupak pri Općinskom sudu u Biogradu na Moru, pod br. O- 1672/10, ne ulazi katastarska čest.zem. 2540 k.o. B., br. kat. plana 15, u naravi u mjestu, ukupne površine 580 m2, kuća površine 128 m2, dvorište površine 432 m2, kuća površine 20 m2 što u zemljišnim knjigama odgovara dijelu z.k.č.br.482/1 k.o. B., površine 7045.

II – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

Utvrđuje se da su tužitelji B. V. i J. V. suvlasnici katastarske čest. br. 2540 k.o. B. br. kat. plana 15, u naravi u mjestu, ukupne površine 580 m2, kuća površine 128 m2, dvorište površine 432 m2, kuća površine 20 m2 što u zemljišnim knjigama odgovara dijelu z.k.č.br.482/1 k.o. B., površine 7045 svaki u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

III – Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

Odbija se žalba tužitelja pod 1) B. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2302/11 od 11. ožujka 2014. godine u dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tog tužitelja.

Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2302/11 od 11. ožujka 2014. godine u dijelu pod toč. I i III izreke te u dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice pod 2) J.

V. i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova odlučiti u konačnoj odluci."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj B. V. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno predlaže ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prvostupanjski sud utvrdio je da je revident na temelju sporazuma između sada pok. Š.

V., tužiteljice J. V. i revidenta B. V. stekao kat sporne kuće, dok je prizemlje kuće stekla tužiteljica J. V. slijedom čega je prihvatio dio tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke. Pošavši od utvrđenja da su tužitelji vlasnici točno određenih etažnih dijelova kuće, a ne suvlasnici na toj imovini, odbio je zahtjev za utvrđenje suvlasništva (toč. II. izreke).

Drugostupanjski sud ocijenio je pogrešnom ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu te u konačnici zaključio da tužitelj nije dokazao da bi na temelju opisanog sporazuma stekao vlasništvo kata kuće, slijedom čega je rješenjem ukinuo presudu u dijelu u toč. I. izreke i u dijelu u toč. II. u odnosu na tužiteljicu J. V., dok je pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP odbio žalbu tužitelja B. V. i u odnosu na njega potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke.

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tužitelj u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje pitanja

"Predstavlja li ugovor o darovanju nekretnine, koji je sklopljen u usmenom obliku valjani pravni posao, odnosno može li isti predstavljati valjanu osnovu za stjecanje prava suvlasništva, ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz ugovora nastaju i istovremeno preuzele posjed darovane nekretnine?"

"Je li drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke ovlašten uzeti u obzir činjenice koje prvostupanjski sud uopće nije utvrdio, na način da sam drugostupanjski sud utvrđuje činjenice i izvodi zaključak suprotan zaključku koji je donio prvostupanjski sud pri neposrednoj ocjeni iskaza svjedoka?".

Drugostupanjski sud zaključio je o nedokazanosti postojanja sporazuma (ugovora o darovanju nekretnine) pa o navedenom materijalnopravnom pitanju ne ovisi odluka u sporu.

Obrazlažući važnost postupovnopravnog pitanja revident ukazuje na više odluka ovog suda (Rev-1198/09, Revr-461/11) uz tvrdnju da je u istovjetnim postupovnim situacijama ovaj sud ocijenio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP.

Revizija tužitelja vezano na naznačeno postupovnopravno pitanje dopuštena je i osnovana.

Prema odredbi čl. 368. st. 2. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Pobijanom presudom drugostupanjski sud nije primijenio drugo (pravilno) materijalno pravo, već je drugačije utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo čime je sadržajno postupio po odredbi čl. 373.a ZPP.

Međutim, kako to osnovano ističe revident, postupajući po navedenoj odredbi, zaključivši o nedokazanosti tvrdnji tužbe, pogrešno je sadržajno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP.

Odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbe čl. 221.a i 373.a ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i 373.a ZPP.

Budući da je slijedom iznesenog osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 12. veljače 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.