II Kž-435/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 435/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. lipnja 2010., br. K-49/10 o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. A. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. A. G. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presude zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 71/06), kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. A. G. putem braniteljice E. Š., odvjetnice iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Optuženik je nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge počinjene na način da je D. S. prodao dva „piza“ opojne droge heroin ukupne težine 0,18

II Kž 435/10-3

grama, za iznos od 200,00 kuna, dok su policijski djelatnici kod njega pronašli i oduzeli trinaest plastičnih vrećica u kojima se nalazila spomenuta opojna droga u ukupnoj količini od 1,34 grama i 900,00 kuna, iz čega proizlazi da je optuženik neovlašteno radi prodaje kupio, posjedovao i prodavao pripravke koji su propisom proglašeni opojnom drogom.

Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. N. J., optuženik je ovisnik o opojnoj drogi heroin u takvom stupnju da mu je potrebno stacionarno liječenje, pa mu je sud prvog stupnja u izrečenoj nepravomoćnoj presudi i odredio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ. Osim toga, optuženik je već ranije osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ, što se, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, može povezati s podacima iz sudske prakse prema kojima ovisnici o opojnim drogama često pribjegavaju imovinskim kaznenim djelima kako bi namaknuli sredstva za kupnju opojne droge, pogotovo stoga što u konkretnom slučaju invalidska mirovina koju optuženik prima u iznosu od 1.100,00 kuna nije dostatna za podmirenje njegovih ovisničkih potreba.

Imajući u vidu sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i povezanosti, te s obzirom i na težinu kaznenog djela zbog kojeg je nepravomoćno osuđen, činjenicu da se radi o opojnoj drogi heroin, kao tzv. teškoj i opasnoj drogi, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da sve navedene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. A. G., ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponovio isto ili istovrsno kazneno djelo, zbog čega je daljnja primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1 toč. 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika prema kojem treba uzeti u obzir da su teška prometna nesreća koju je optuženik preživio i njegova invalidnost uzrokom njegove ovisnosti o opojnoj drogi, jer navedeni razlozi ne umanjuju iteracijsku opasnost.

Kako ovaj sud, ispitujući žalbu sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP nije ustanovio da su počinjene i povrede zakona navedene u toj odredbi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.