I Kr-264/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 264/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. R. zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2010. godine, br. Kv-284/10 (Kv-2016/09), u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2010. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog S. R. za izvanredno ublaženje kazne.

Obrazloženje

U postupku neprave obnove kaznenog postupka, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2009. godine, br. Kv-2016/09, a koja je postala pravomoćna 27. siječnja 2010. godine, osuđen je S. R. zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 2. dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i devet mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne od 28. svibnja 2009. godine, koja kazna mu teče do 10. veljače 2013. godine

Osuđeni S. R. osobno je 3. veljače 2010. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći u svome zahtjevu da su se pojavile okolnosti kojih nije bilo kada su sudovi donosili odluku o kazni, a koje okolnosti da su postojale bi očigledno dovele do blaže osude kada su sudovi donosili odluku o kaznama.

Tako kao novu okolnost navodi pogoršano zdravstveno stanje njegovog djeteta B. R., čemu u dokaz prilaže i medicinsku dokumentaciju te financijsku situaciju njegove obitelji koja je postala izrazito teška njegovim odlaskom na izdržavanje kazne, čemu u dokaz također prilaže dokumentaciju.

I Kr 264/10-3

Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne ne udovolji, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Točno je da osuđenik u svome zahtjevu iznosi okolnosti o kojima sudovi nisu posebno odlučivali kada su donosili odluku o kazni. Međutim, u pogledu otežane financijske situacije obitelji osuđenika radi se o vrlo čestoj pratećoj pojavi koja se uobičajeno pojavljuje nakon odlaska osuđenih osoba na izdržavanje kazne zatvora i ona sama za sebe ne opravdava primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

U odnosu na bolest sina sam osuđenik navodi da sin živi sa majkom i njegovom suprugom, što znači da se o njegovom zdravstvenom stanju ima tko brinuti. Stoga također i ova okolnost ima li se u vidu ukupna kriminalna količina u postupanju osuđenika, kao i već uvažene olakotne okolnosti ne opravdava primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka i ne bi očigledno dovela do blaže osude da je sudu bila poznata u vrijeme donošenja odluke o kazni.

Prema tome, kako osuđenik u svome zahtjevu ne navodi nove okolnosti, niti okolnosti koje bi da su postojale i sudu bile poznate u vrijeme donošenja odluke o kaznama očigledno dovele do blaže osude, to prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu takovog značaja kako to predviđa čl. 414. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06). Stoga okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenog S. R. ne opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne.

Kako osuđenik u svome zahtjevu nije naveo okolnosti sa potrebnom kvalitetom u smislu čl. 414. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je na temelju čl. 416. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 2010. godine.

a:

Zapisničar:

Predsjednik vijeć

Ranko Marijan, v.r.

Sanda Janković, v. r.