Rev-1676/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1676/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice D. E., sada na privremenom radu u Š., koju zastupa punomoćnik S. D. iz N., protiv tuženih: 1/ A. M. iz L. i 2/ Đ. N. iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik iz P., radi utvrđenja prava vlasništva i dr., rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 21. veljače 1991. br. Gž-2407/ 90. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 23. kolovoza 1990. br. P-549/89, u sjednici održanoj dana 7. studenog 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nema pravnu snagu kupoprodajni ugovor sklopljen 8.VI.1989. između tužene pod 1/, kao prodavaoca, i tuženika pod 2/, kao kupca spornih nekretnina opisanih u izreci te presude te da je tužiteljica samovlasnik tih nekretnina na temelju dosjelosti i nasljedstva, što da su joj tuženi dužni priznati i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine obje nižestepene presude i predmet vrati na ponovno suđenje ili da presude preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženi su u odgovoru na reviziju osporili navode tužiteljice i predložili da revizija bude odbijena.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica neosnovano ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili navedeni tužbeni zahtjev zaključivši da je sporni ugovor pravovaljan jer da je utvrđeno da ne postoje pretpostavke za njegovo poništenje. Naime, tužiteljica neosnovano ponavlja tvrdnje da navedeni ugovor nije pravno valjan kada navodi da tužena pod 1/ nije stekla a niti da je mogla steći pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću jer da za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 28. Zakona o vlasničkopravnim odnosima za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću i da je tuženik znao da tužena pod 1/ nije bila vlasnik tih nekretnina, a što da ukazuje da navedeni ugovor nije pravno valjan jer da su ugovorne strane u ovom slučaju postupale suprotno načelima savjesnosti i poštenja i jer da se radi o prodaji tuđe stvari što da nije dopušteno prema odredbi čl. 460. Zakona o obveznim odnosima.

To zato jer su i navedene tvrdnje suprotne utvrđenjima sudova.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora tužena pod 1/ bila vlasnik spornih nekretnina, koje je vlasništvo, prema pravomoćnoj presudi istog prvostepenog suda od 3.III.1988, broj P-112/88, stekla dosjelošću i to pravo uDisala u zemljišnim knjigama i da je tuženik pod 2/ kod kupnje predmetnih nekretnina postupao u skladu s načelom javnosti i povjerenja u zemljišne knjige.

Ostali revizijski navodi se ne produciraju i na njih se ne odgovara zato, jer dijelom nisu odlučne za rješavanje revizije i jer dijelom ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) ne može izjaviti revizija.

Prema navedenim utvrđenjima proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Zbog iznijetog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393.

ZPP.

U Zagrebu, 7. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.