I Kž-899/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 899/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća te više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara,u kaznenom predmetu protiv opt. M. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. rujna 2009. broj K- 17/09-76, u sjednici održanoj 16. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. M. Č. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 29. rujna 2009. broj K-17/09 Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. M. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te ga je, na temelju tih zakonskih propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. veljače 2006. do 30. svibnja 2006.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem branitelja K. R., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na temelju čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis 29. siječnja 2010. pod brojem KŽ-DO-1878/09

I Kž 899/09-4

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja pisano mišljenje u kojem predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Nije upravu žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Ovakvom konstantacijom žalitelj očigledno aludira na bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj se upušta u preocjenu činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i tvrdi da je sud prvoga stupnja, neosnovano, pobijanu presudu utemeljio na iskazu sada pok. M. B. datom pred policijom, iako je ovaj iskaz u daljnjem postupku izmijenjen. Po tvrdnji žalitelja proturječje u iskazima pok. M. B. nije otklonjeno odgovarajućim obrazloženjem prvostupanjskog suda.

Protivno ovakvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje, za svako svoje utvrđenje dao je valjane razloge, koje kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Valjanom argumentacijom prvostupanjski sud otklonio je sva proturječja, pa i ono u iskazu sada pok. M. B., na koje upire žalitelj, pokušavajući istodobno osporiti zakonitost iskaza M. B., tvrdnjom da je taj iskaz unaprijed pripremljen i sastavljen vrednujući ga istodobno kao rezultat neprofesionalnog postupanja policije i tadašnjeg branitelja M. B..

Nije točna tvrdnja žalitelja da je zapisnik o ispitivanju, tada osumnj. M. B., nezakoniti dokaz. Naime, M. B. ispitan je pred redarstvenim vlastima … 2006. (listovi 21 do 24 spisa), zapisnik je potpisan, uz službene osobe, od osumnjičenika i njegovog tadašnjeg branitelja I. T., odvjetnika u O., a oni na zapisnik nisu imali nikakvih primjedbi, što su potvrdili svojim potpisima. Odvjetnik T. saslušan je i kao svjedok tijekom prvostupanjskog postupka, te je u iskazu potvrdio da pri ispitivanju M. B. nije bilo nikakvih formalnih nedostataka, a posebice ne psihičkog ili fizičkog nasilja nad optuženikom.

Iz spisa predmeta proizlazi da je zapisnik o ispitivanju osumnj. M. B. sačinjen u svemu sukladno odredbi čl. 177. st. 5. ZKP, osumnjičeniku su data sva zakonom propisana upozorenja (čl. 225. st. 2. ZKP), M. B. ispitan je u nazočnosti branitelja, a kasnije tvrdnje da je njegov iskaz iznuđen fizičkim ili psihičkim maltretiranjem očito su usmjerena otklanjanju kaznene odgovornosti od ovog osumnjičenika i od opt M. Č..

Stoga nije točna tvrdnja opt. M. Č. da bi pobijana presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu i da bi time bila počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP.

Nadalje, neosnovano optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP, jer da je izmjenom činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se tereti optuženik prekoračena optužba. Smanjivanjem broja navrata u kojima je opt. M. Č. snabdjevao sad pok. B. opojnom drogom, smanjena je kriminalna količina za koju se tereti optuženik, pa se ne može govoriti o zadiranju prvostupanjskog sud u činjenični opis koji bi predstavljao izlazak izvan okvira optužbe na štetu optuženika. Stoga je i u tome dijelu žalba optuženika neosnovana.

I Kž 899/09-4

Iznesene, a neosnovane, žalbene razloge zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj povezuje sa žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s tvrdnjom da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ovu žalbenu osnovu žalitelj obrazlaže preocjenjujući po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje i posebno prigovara vjerodostojnosti iskaza sada pok. M. B., iskazima svjedoka I. T. i V. V., a isto tako i provedenom psihijatrijskom vještačenju. Istodobno žalitelj ne nudi nikakve dokaze koji bi doveli u sumnju ispravnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga je i u tome dijelu neosnovana žalba optuženika.

Žalitelj izrijekom navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona. Ovu žalbenu osnovu žalitelj ne obrazlaže, a ispitivanje po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, nije ustanovljeno da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

Žalbu na odluku o kazni žalitelj izvodi iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te ustvrđuje kako je odluka o kaznenoj sankciji nezakonita jer je nezakonita i nepravilna cijela prvostupanjska presuda.

Protivno ovakvom stavu žalitelja, prvostupanjski sud je potpuno i ispravno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za odmjeravanje kazne (čl. 56. KZ), te je tako optuženiku ispravno, kao olakotno, cijenio da je do sada neosuđivana osoba, kao i činjenicu njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Prema tome, ispravno cijeneći ove okolnosti, prvostupanjski sud je, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, za počinjeno kazneno djelo izrekao optuženiku kaznu koja će ostvariti svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ, pa je žalba optuženika i u odnosu na kaznu neosnovana.

Valja istaći, da je pobijana presuda, u povodu žalbe optuženika, ispitana u skladu s odredbom čl. 379. ZKP. Takvim ispitivanjem nije ustanovljeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (čl. 379. st. 1. ZKP).

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.