II Kž-407/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 407/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2012. broj Kv-I-415/12 (K-108/12) o prihvaćanju jamstva u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. kolovoza 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Š., zbog kaznenih djela protiv imovine, razbojništva iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ) i drugih, prihvaćen je prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora uz jamstvo koje je određeno u iznosu od 50.000,00 kuna.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način ,,da se istražni zatvor produljen optuženiku D. Š. ne može zamijeniti mjerom jamstva“.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u konkretnoj situaciji ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 102. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08) za prihvaćanje jamstva u iznosu od 50.000,00 kuna kao zamjene za mjeru istražnog zatvora.

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju tvrdnjama žalitelja kojima traži preocjenu postojećih okolnosti, navodeći da iste ukazuju na neophodnost mjere istražnog zatvora, posebice cijeneći da se okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv

II Kž 407/12-4

optuženika bio određen i u nekoliko navrata produljivan pravomoćnim rješenjima nisu izmijenile. Niti žalbeni navodi kojima državni odvjetnik podredno ističe da jamstvo u iznosu u kojem je određeno nije garancija da optuženik neće nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela nisu osnovani.

Naime, iako i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo, čime je ostvaren razlog za istražni zatvor propisan u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, ovaj sud prihvaća stajalište iz pobijanog rješenja da se svrha koju ima mjera istražnog zatvora može ostvariti i mjerom jamstva. Ovo tim više što je sudac istrage rješenjem od 3. veljače 2012. broj Kir-353/12 odredio da se istražni zatvor u odnosu na optuženika može zamijeniti jamstvom u visini od dva milijuna kuna na koje se rješenje državni odvjetnik nije žalio, a koja mogućnost zamjene nije realizirana isključivo zbog neaktivnosti optuženika. S obzirom na navedeno, neosnovano se državni odvjetnik sada žali na mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerom jamstva.

U odnosu na žalbeno pobijanje visine jamstva, koje je prvostupanjski sud sada odredio u visini od 50.000,00 kuna, mijenjajući na taj način njegovu visinu u odnosu na pravomoćno rješenje istražnog suca od 3. veljače 2012. broj Kir-353/12, iako je to propustio izričito navesti u izreci pobijanog rješenja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve relevantne okolnosti. Tako je pravilno vrednovao da će optuženik uskoro postati otac i preuzeti posao od svoje majke, a posebice i iznos imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima te težinu terećenih kaznenih djela odraženu kroz količinu kriminalne aktivnosti koju je optuženik poduzimao u odnosu na ostale sudionike. Naime, optuženiku se stavlja na teret da je bio zadužen za nabavku vozila te da je u kaznenim djelima sudjelovao kao vozač čekajući i odvozeći ostale sudionike nakon počinjenja kaznenih djela.

Slijedom izloženog, prigodom procjene efikasnosti mjere jamstva prvostupanjski je sud pravilno vrednovao sve zakonske pretpostavke predviđene u članku 102. stavku 1. i 2. ZKP/08 te ispravno zaključio i valjano te iscrpno obrazložio da je iznos ponuđenog jamstva primjeren težini počinjenih kaznenih djela, osobnim i obiteljskim prilikama optuženika i njegovom imovnom stanju te da isti predstavlja dovoljnu garanciju da će se optuženik ubuduće kloniti daljnjeg protupravnog postupanja.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 20. kolovoza 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.