Revr-1030/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1030/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz B. n. M., zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u B. n. M., protiv tuženika Dječjeg vrtića, B. n. M., zastupanog po zakonskoj zastupnici, a ova po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1645/12-4 od 22. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-3540/10 od 9. ožujka 2012., ispravljene rješenjima poslovni broj P-3540/10 od 24. travnja 2012. i rješenjem poslovni broj P-3540/10 od 24. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2018.

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1645/12-4 od 22. veljače 2013. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-3540/10 te rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-3540/10 od 9. ožujka 2012., ispravljenog rješenjima istog suda i poslovnog broja od 24. travnja 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužiteljici naknadu izgubljene plaće od dana izvanrednog otkaza do vraćanja na rad, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.

Odbacuje se revizija tuženika protiv rješenja o određivanju privremene mjere ispravljenim rješenjem poslovni broj P-3540/10 od 24. svibnja 2012.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 601- 02/10-01/12, Urudžbeni broj: 2198/16-10-01-1, od 29. rujna 2010., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove psihologinje u roku od 8 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"II Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici naknadu izgubljene plaće od dana izvanrednog otkaz Ugovora o radu, tj. od 20. listopada 2010., pa do vraćanja tužiteljice na posao, te da na taj iznos plati zateznu kamatu po propisanoj stopi zatezne kamate, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00, sve u roku od 8 dana.

III Radi naplate naknade plaće po ovom rješenju zatim naplate troškova ovog osiguranja, određuje se osiguranje

- na novčanoj tražbini koje po žiro računu broj … otvoren kod banke, pripada protivniku osiguranja,

- tako što se nalaže banci da navedeni novčani iznos za koji je određeno osiguranje s navedenog računa protivnika osiguranja isplati na račun predlagateljice osiguranja broj … otvoren kod … banke.

Ovo će rješenje biti provedeno prije njegove pravomoćnosti (čl. 240 st 3. OZ).a"

Rješenjem suda prvog stupnja broj P-3540/10 od 24. travnja 2012. godine riješeno je:

"I s p r a v l j a s e presuda i rješenje ovoga suda, poslovni broj 27 P-3540/2010 od 09. ožujka 2012. godine:

- u uvodu redak treći u svezi s prezimenom tužiteljice, tako da umjesto L. ima pisati D. i dodati OIB: …, i u retku četvrtom iza naziva tuženika Dječji vrtić dodati OIB: ...

- u izreci rješenja redak drugi iza riječi "godina…" treba dodati "u iznosu od 7.417,44 kn (brutto na mjesec)",

-u dostavnoj naredbi dodati Financijska Agencija."

Rješenjem suda prvog stupnja broj P-3540/10 od 24. svibnja 2012. godine riješeno je:

"Ispravlja se presuda i rješenje ovog suda, poslovni broj 27 P-3540/2010 od 09. ožujka 2012. godine u rješenju na način da se dodaje točka I. koja glasi:

Određuje se protivniku osiguranja rok od 3 dana, računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju, da vrati predlagateljicu osiguranja na rad tako da joj ponovno povjeri poslove psihologa u dječjem vrtiću u B. n. M., koje je stvarno obavljala prije nego što joj je nezakonito prestao radni odnos dana 20. listopada 2010.

Ako protivnik osiguranja u tako određenom roku ne ispuni navedenu obvezu, sud protivniku zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn, ravnateljici E. B. kao odgovornoj osobi kod protivnika osiguranja iznos od 3.000,00 kn (čl. 294. st. 1. OZ-a u vezi čl. 239. st. 2., čl. 232. st. 2. i čl. 16. st. 1. OZ-a)."

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđeni su prvostupanjska presuda i prvostupanjska rješenja.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud presude i rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere, dok podredno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, a da se revizija protiv rješenja odbaci kao nedopuštena.

Revizija tuženika u odnosu na presudu i rješenje kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu plaće je osnovana, dok je revizija u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nedopuštena.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

Revident navodi kako drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, budući se isti nije osvrnuo na sve bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesene u žalbi. Suprotno tim navodima, drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značenja i naveo zašto smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u žalbi tuženika.

Navod revizije da izreka presude drugostupanjskog suda nije istovjetna tužbenom zahtjevu jer ne sadrži odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva predstavlja povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP je neosnovan. Iako presuda i rješenje ne sadrže navod da se prihvaća tužbeni zahtjev, to jasno proizlazi iz izreke navedenih odluka.

Međutim, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu dat odlukom tuženika od 29. rujna 2010.; zahtjev da se istu vrati na rad na poslove psihologa i da se obveže tuženika na isplatu naknade izgubljene plaće od dana donošenja izvanrednog otkaza 20. listopada 2010. pa do vraćanja na rad. Prvostupanjski i drugostupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, te su prihvatili zahtjev za isplatu plaće. Tu su odluku utemelji na sljedećem utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika 6. ožujka 2008. tužiteljica radila na poslovima psihologa pripravnika na neodređeno vrijeme, s početkom rada od 1. ožujka 2008.;

- da je istoj uručeno upozorenje od 5. srpnja 2010. kojim je upozorena da se obveze obavljaju u skladu s naravi i vrstom posla, a na temelju čl. 3. Pravilnika o radu Dječjeg vrtića, koje je dostavljeno tužiteljici, sindikalnom povjereniku tuženika i Upravnom vijeću tužene;

- da je tužiteljici omogućeno pravo na obranu protiv mogućnosti da dobije izvanredni otkaz 23. rujna 2010.;

- da je tužiteljica 24. rujna 2010. pismeno sačinila obranu u svezi otkaza ugovora o radu;

- da je pisanim upozorenjem od 9. rujna 2010. tužiteljici izrečeno upozorenje iz razloga što nije dostavila svoje godišnje izvješće o radu koje je bilo potrebno dostaviti do 31. kolovoza 2010.;

- da se odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici stavlja na teret da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz razloga što je 15. rujna 2010. u mješovitoj grupi djece, u sjedištu poslodavca, došlo do incidenta između tužiteljice i malodobnog F. M., starog 6 godina (kojem je to bio šesti dan boravka u vrtiću koji polazi prvi put);

- da je tog dana malodobni F. M. bio emotivno razdražljiv i da je tiho plakao u grupi;

- da je tužiteljica ušla u sobu u kojoj je bila prisutna odgajateljica A. K., koja joj je odgovorila da je malodobni F. M. tužan, ali da će sve biti u redu, no usprkos tome da je tužiteljica reagirala na način da je djetetu rekla da prestane plakati, da ih sve boli glava, te da je njegov plač čista manipulacija, nakon čega je uzela dijete za ruku, na što je ono počelo sve više plakati i nervozno mlatarati nogama, nakon čega je tužiteljica uzela maloga u naručje i odvela do svoje prostorije gdje je dijete bilo s njom zatvoreno sat vremena, a u kojem vremenu su odgojiteljice djecu odvele u šetnju;

- da je odgojiteljica A. K. pokušala intervenirati i zahtijevala je od tužiteljice da F. M. ide u šetnju s ostalom djecom, no tužiteljica to nije dozvolila navodeći da je ometa u radu;

- da se tužiteljica od 1. listopada 2010. do 11. studenoga 2010. nalazila na bolovanju;

- da se majka malodobnog F. M. pismeno obratila ravnateljici vrtića, navodeći djetetov opis događaja i ujedno istakla kako malodobni F. M. više ne želi ići u vrtić.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi prvog i drugog stupnja su primjenjujući odredbu čl. 8. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 140/09 – dalje: ZR) zaključili da iako je došlo do spora između tužiteljice - djelatnice tuženika kao psihologa i odgojiteljice zbog načina smirivanja djeteta predškolskog uzrasta u dobi od 6 godina, da ponašanje tužiteljice nije bilo neprimjerenije od ponašanja drugih djelatnika tuženika, te da izdvajanje djeteta iz grupe u odvojenu prostoriju radi provođenja psihološke terapije ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze. Zbog toga su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev smatrajući da je izvanredni otkaz nedopušten.

S takvim zaključkom sudova za sada se ne može složiti ovaj revizijski sud. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja potpisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U tijeku postupka sporno je da li je tužiteljica postupala u skladu s pravilima struke, kada je izdvojila malodobno dijete iz njegove grupe te da li je povrijedila etički kodeks u obavljanju poslova psihologa. Tuženik, koji je kao poslodavac dužan dokazati postojanje razloga za otkaz, predložio je da se uz ostale dokaze na okolnost nastanka događaja te postupanja tužiteljice provede dokaz saslušanjem svjedokinje pedagoginje V. M. koja ima neposrednih saznanja o događaju kao i majke malodobnog djeteta F. M.

Sud je odbio provođenje naprijed navedenih dokaza bez da je naveo jasne i valjane razloge za takvo postupanje.

Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Prema odredbi čl. 7. st. 3. ZPP sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima u kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

Prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći kako tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila tešku povredu radne obveze iako nije proveo sve dokaze predložene po tuženiku.

Zbog toga se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZPP, valjalo je ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja, pred drugog suca pojedinca na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U ponovnom postupku sudovi će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

U odnosu na rješenje o određivanju privremene mjere valja istaći da je protiv tog rješenja dozvoljena samo izvanredna revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, iz razloga koji su primjerice navedeni pod toč. 1. – 3. tog stavka.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u reviziji u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri ne navodi nijedno pravno pitanje, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 28. veljače 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.