Rev-1037/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1037/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, mr. Olge Jelčić, Ljubice Munić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. d.d. –. P. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. travnja 1998. godine broj Gž-1839/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku od 25. studenog 1996. godine broj P-158/96, u sjednici održanoj dana 31. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 34.720,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 9.890,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) nisu ostvareni, budući u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Tuženik navodi u reviziji da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava time što je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu štete, iako šteta nije nastala uporabom motornog vozila, pozivajući se pritom neosnovano samo na sadržaj "Prijave nesretnog slučaja" bez datuma i potpisa, priložene u spisu na listu 24, iz koje proizlazi da se tužiteljica izlazeći iz automobila oskliznula na šljunku.

Zbog čega se tužiteljica oskliznula, niži sudovi utvrdili su u dokaznom postupku saslušanjem tužiteljice i svjedoka – vozača automobila. Naime, utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo u trenutku kad je tužiteljica izlazila iz automobila, a vozač je pokrenuo automobil, pa se tužiteljica izlazeći poskliznula i tako zadobila povrede lijevog gležnja.

Prema tome, niži sudovi su utvrdili da je do štetnog događaja došlo upravo uporabom motornog vozila, pa je tuženik kao osiguravatelj dužan nastalu štetu naknaditi.

Sama visina štete pravilno je utvrđena primjenom odredbe čl. 200. i čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94), što tuženik u reviziji ni ne prigovara.

Iz navedenih razloga odbijena je revizija tuženika kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 31. srpnja 2002. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v. r.