Rev-862/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-862/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S., maloljetne M. S., maloljetne R. S., maloljetne J. S., maloljetnog A. S., B. S. i I. S., svi iz V., koje zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. listopada 1999. godine poslovni broj Gž-2154/99 kojom je potvrđena presuda zbog izostanka Općinskog suda u Sinju od 26. ožujka 1999. godine poslovni broj P-19/99, u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom zbog izostanka je odlučeno:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos u visini od 85.000,00 kuna svakome, ukupno iznos od 595.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od presuđenja pa do konačne isplate.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 13.725,00 kn."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u odluci o glavnoj stvari.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka na način da je tuženik dužan u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.379,00 kn."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliske osobe temeljenom na odredbi čl. 201. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Revidentovi prigovori na kojima se temelji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka su slijedeći:

- da nije jasno da li je u prvostupanjskom postupku presuda zbog izostanka donesena na pripremnom ročištu ili na prvom ročištu za glavnu raspravu. Ukoliko bi se radilo o prvom ročištu za glavnu raspravu tada revident smatra, s obzirom na vrijednost predmeta spora, da predsjednik vijeća ne bi bio ovlašten donijeti presudu zbog izostanka, već je to mogao učiniti jedino sud u vijeću. Revident smatra da je donošenjem presude zbog izostanka po predsjedniku vijeća počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP,

- da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 332. st. 1. toč. 4. i toč. 5. ZPP za donošenje presude zbog izostanka, pa da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

U odnosu na prvi revizijski prigovor treba reći da je iz spisa (list 2) jasno vidljivo da je presuda zbog izostanka donesena na pripremnom ročištu, a to je vidljivo i iz obrazloženja prvostupanjske presude. Ovlaštenje predsjednika vijeća za donošenje presude zbog izostanka na pripremnom ročištu temelji se na odredbi čl. 279. ZPP u vezi s čl. 277. st. 2. ZPP. No, i bez obzira na to, treba dodati da i u slučaju kad pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća može donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ročištu za glavnu raspravu, bez obzira na to što se radi o sporu u kojem bi inače sud trebao odlučiti u vijeću.

Zbog toga nije osnovan prvi revidentov prigovor.

Nadalje, revident u reviziji neosnovano prigovara da iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Za ispunjenje uvjeta iz čl. 332. st. 1. toč. 5. ZPP za donošenje presude zbog izostanka je odlučno da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, dakle bitno je da iz priloženih dokaza ne proizlazi protivno činjeničnim navodima tužbe – a to u ovom predmetu nije slučaj.

Također, neosnovano revident smatra da je od značaja što iz sadržaja zapisnika sa uviđaja na licu mjesta nije vidljivo da bi netko smrtno stradao i da nije dovoljno da je u tužbi navedeno da je sada pokojni B. S. sudjelovao u prometnoj nezgodi – već da bi bilo potrebno priložiti dokaze o uzročno-posljedičnoj vezi između povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi i smrti. Iz sadržaja zapisnika sa uviđaja na licu mjesta je vidljivo da je sada pokojni B. S. u prometnoj nezgodi pretrpio povrede opasne po život, a u tužbi je navedeno da je nakon toga umro u bolnici od posljedica tih povreda. Prema tome, iz činjeničnih navoda tužbe je jasno vidljivo da je B. S. umro od posljedica prometne nezgode, a sadržaj priloženog zapisnika nije u protivnosti s tim navodom tužbe. Za donošenje presude zbog izostanka nije potrebno prilagati nikakve dokaze, jer se presuda zbog izostanka temelji upravo na presumpciji da tuženik svojom pasivnošću priznaje činjenične navode tužbe. U konkretnom slučaju u tužbi je navedeno da postoji uzročno-posljedična veza između prometne nezgode i smrti B. S., pa nedostatak priloženih dokaza nije od značaja.

Konačno, u ovom predmetu osnovanost tužbenog zahtjeva se temelji na odredbi čl. 201. ZOO i odredbi čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj 46/97 – pročišćeni tekst). U tužbi su navedene sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu tih zakonskih odredaba:

- da je B. S. smrtno stradao od posljedica prometne nezgode uzrokovane krivnjom nepoznatog vozila,

- da su tužitelji roditelji, bračni drug i djeca pokojnog,

- da su tužitelji trpjeli duševne bolove zbog te smrti.

Zbog toga nije osnovan niti drugi revidentov prigovor.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredaba čl. 201. ZOO i čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju. Prema odredbi čl. 201. ZOO članovima uže porodice neke osobe (bračni drug, djeca, roditelji) pripada pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog smrti te osobe, a prema odredbi čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju tuženik je odgovoran za takvu štetu uzrokovanu krivnjom nepoznatog vozila. Iznosi pravične naknade (po 85.000,00 kn svakom tužitelju) nisu previsoko odmjereni, pa je i u tom pogledu pravilno primijenjena odredba čl. 201. ZOO.

Prema tome, nisu ostvareni revizijski razlozi, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.