Revt-57/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 57/13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja „I. – I. “ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika „M. D.“ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 5454/11-3 od 9. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 889/10 od 14. ožujka 2011., u sjednici održanoj 12. ožujka 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan isplatiti tužitelju iznos od 582.420,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 30. rujna 1999. do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 138.567,45 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Glede daljnjih navoda iznesenih u reviziji po osnovu bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a, protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova (preuzete obveze sklopljenim ugovorima i ispunjenje tih obveza), faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu ispunjenja ugovorne obveze.

U provedenom postupku utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da su stranke 23. lipnja 1986. sklopile ugovor o rušenju postojeće i izgradnji nove prodavaonice plina u Z., kojim su stranke ugovorile (čl. 5.) da će tuženik snositi troškove izgradnje i stavljanja u funkciju nove prodavaonice plina, a da će tužitelj ishoditi od nadležnih tijela dodjelu zemljišta, kao i građevinsku dozvolu (čl. 6.),

- da su stranke 31. ožujka 1987. sklopile i ugovor o prijenosu prava raspolaganja i korištenja na nekretninama uz naknadu, kojim je tužitelj ta prava (nad nekretninom označenom kao k.č. br. 3806/3 k.o. Z.) prenio na tuženika, dok se tuženik obvezao isplatiti tužitelju naknadu za ulaganja u nekretninu, odnosno naknadu za zemljište, nasade na zemljištu i rentu općini Z. (čl. 4.),

- da je tužitelj u ispunjenju svoje ugovorne obveze prema tuženiku isplatio za obveze prema bivšim vlasnicima zemljišta do 30. rujna 1999. iznos od 582.420,00 kuna, te

- da tuženik izvršenim isplatama prema tužitelju nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema kojoj je bio dužan tužitelju naknaditi isplaćeni iznos od 582.420,00 kuna. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenata kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

U naprijed navedenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), sudionici u obveznim odnosima dužni su izvršiti svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok se obveza može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona.

Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393 ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.