Rev-1087/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1087/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. E. iz B. G., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Ž., protiv tuženika Š. A. iz S., koju zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik iz S. B., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi, posl. br. Gž-438/97 od 30. siječnja 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. P-322/96 od 18. ožujka 1997. godine, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Požegi posl. br. Gž-438/97 od 30. siječnja 1998. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-322/96 od 18. ožujka 1997. godine, kojom je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen sa tuženom, dana 30. kolovoza 1984. godine, uz naknadu troškova postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog svih razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 – dalje ZPP), te predlaže da se pobijanu odluku preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužiteljica i tužena sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju 30. kolovoza 1984. godine, te da su pored parničnih stranaka, ugovorne stranke tog ugovora još bile, na strani primaoca uzdržavanja pok. Đ.B., suprug tužiteljice i otac tužene, koji je umro 1990. godine, a na strani davaoca uzdržavanja V.R. sestra tužene. Utvrđeno je da između stranaka nije bila ugovorena zajednica života, već je ugovorna obveza tužene bila je da pruža roditeljima usluge osobne posluge, što je u naravi predstavljalo pomaganje u tekućim poslovima u kućanstvu kada se za to ukazala potreba, te donošenje lijekova i staranje o zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja, dok je sestra tužene, kao druga ugovorna strana i davalac uzdržavanja preuzela na sebe obvezu slanja novčanih sredstava tužiteljici. Utvrđeno je da se sporni ugovor izvršavao sve do srpnja 1995. godine, kada je između stranaka došlo do određenih nesuglasica, nakon čega je tužiteljica počela odbijati primitak pomoći od strane tužene, a u nekoliko navrata je boravila kod druge kćerke u Nj.. Utvrđeno je također da je tužena cijelo to vrijeme bila spremna svoje ugovorne obveze izvršavati.

S obzirom na ovakva utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nije dokazano da bi tužena odustala od ispunjavanja svojih ugovornih obveza, već je upravo u ponašanju tužiteljice i njenom odbijanju da primi ugovorenu pomoć od strane tužene, razlog što se ugovorne obveze ne ispunjavaju. I po ocjeni ovoga suda, a suprotno revizijskim prigovorima, nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora iz odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 53/91 i dr. – dalje ZON), jer dok jedna strana želi i spremna je izvršavati obveze iz ugovora, dužnost je druge strane da je bezrazložno u tome ne sprečava.

Kako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 i dr. - dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.