I Kr-159/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 159/13-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća i dr. sc. Zdenka Konjića te dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. K., zbog kaznenog djela iz članka 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Ivanić Gradu od 03. listopada 2013., broj Kv- 56/13 (K-48/06), u sjednici održanoj 19. studenog 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenika N. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vrbovcu od 13. ožujka 2007., broj K-48/06, N. K. osuđen je zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00 i 129/00 – u daljnjem tekstu KZ/97) na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 67. KZ/97 u odnosu na osuđenika primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, uz dodatni uvjet iz članka 68. KZ/97 da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude oštećenici B. S. isplati novčani iznos od 5.838,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2001. pa do isplate, novčani iznos od 40.780,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. ožujka 2001. pa do isplate, novčani iznos od 1.781,10 DEM koji se pretvara u eure u protuvrijednosti na dan presuđenja. Ova presuda postala je pravomoćna 04. svibnja 2007.

Općinski sud u Vrbovcu je svojom presudom od 26. ožujka 2010. broj Kv-83/09 opozvao uvjetnu osudu iz presude istog suda broj K-48/06 jer osuđenik nije ispunio dopunski uvjet i nije isplatio dugovani iznos oštećenici te je odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Žalbu protiv ove presude je Županijski sud u Velikoj Gorici odbio svojom presudom od 08. rujna 2010. broj Kž-443/10 te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

I Kr 159/13-5

Osuđenik N. K. je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osobno i po braniteljici M. Š., odvjetnici iz K., u kojem navodi da su nastupile nove okolnosti nakon donošenja prvostupanjske presude kojom mu je bila izrečena uvjetna osuda. Oštećenici je od dugovanog iznosa platio na ruke 6.000,00 kuna te je tražio da mu da podatke o svojem bankovnom računu kako bi joj mogao obročno otplaćivati dug, ali je oštećenica to odbila. Osim toga, nova je okolnost da je u izvanbračnoj vezi dobio kćer koja je rođena ... i o kojoj njegova partnerica jedva uspijeva financijski skrbiti jer je nezaposlena. Također, osuđenik ističe da mu se pogoršalo zdravstveno stanje tijekom izdržavanja kazne. Smatra da navedene okolnosti, koje sud nije cijenio prilikom odluke o kazni jer za njih nije znao, mogu utjecati na to da kazna bude manja.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, Općinski sud u Ivanić Gradu predložio je odbijanje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne. Općinsko državno odvjetništvo u Ivanić Gradu i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, suglasnog su mišljenja da u zahtjevu navedene okolnosti nisu takvog značaja i kvalitete da bi mogle dovesti do blaže osude, naročito s obzirom na činjenicu da se osuđenik sam doveo u situaciju u kojoj se nalazi.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom članka 414. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) određeno je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kad se, nakon pravomoćnosti presude, pojave okolnosti kojih nije bilo kad je izricana presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Osuđeniku N. K. je zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 počinjenog na štetu B. S. bila izrečena uvjetna osuda, sankcija koja predstavlja alternativu kažnjavanju. Prvostupanjski sud je upravo cijeneći olakotne okolnosti na strani osuđenika te želeći mu dati šansu da ispravi nepravo koje je počinio, odnosno namiri štetu oštećenici, izabrao navedenu kaznenu sankciju kojom je osuđeniku dan rok od dvije godine da vrati svoj dug. Međutim, osuđenik to nije učinio niti je pokazao ozbiljne namjere da poštuje pravomoćnu presudu i ispuni naloženu obvezu. Očito da kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen uvjetnom osudom nije djelovala motivirajuće na osuđenika pa izrečena sankcija nije postigla svrhu, zbog čega je konačno uvjetna osuda opozvana. Okolnosti koje osuđenik ističe u svojem zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja da su postojale u vrijeme donošenja prvostupanjske presude i da je tada sud za njih znao. Kako je navedeno, niti kazna zatvora od deset mjeseci nije bila dovoljni poticaj osuđeniku da shvati ozbiljnost situacije i da odgovorno preuzme svoje obveze iz pravomoćne sudske odluke.

U zahtjevu osuđenik navodi da zbog loših socio-ekonomskih prilika nije bio u stanju ispuniti svoju obvezu, naime, nema nikakvih prihoda niti imovine, a ostao je bez posla. S obzirom na ove navode, očito je da je i dalje neizvjesno kada će i kako osuđenik podmiriti dug koji ima prema oštećenici, a upitno je i na koji način planira uzdržavati svoju obitelj, posebno dvoje maloljetne djece. Što se tiče zdravstvenog stanja, nije sporno da boravak u zatvoru nužno dovodi do promjena i psihičkog i fizičkog stanja, no, ovakve promjene ne predstavljaju osnovu za ublažavanje kazne. Osim toga, u okviru zatvorskog sustava

I Kr 159/13-5

zatvorenicima je osigurana potrebna medicinska skrb, za koju je upitno da li bi je osuđenik kao nezaposlena osoba, mogao ostvariti boravkom na slobodi.

Teškoće u funkcioniranju njegove obitelji, koje ističe osuđenik u zahtjevu, uobičajena su posljedica izvršenja zatvorske kazne pa niti one ne mogu uzrokovati blaže kažnjavanje. Izvanredno ublažavanje kazne kao izvanredni pravni lijek ima zakonom propisanu svrhu, a to je ocjena utjecaja novih okolnosti koje nisu postojale u vrijeme izricanja kazne ili sud za njih nije znao na odmjeravanje kazne. Okolnosti koje je osuđenik u zahtjevu naveo, iako nove, nisu takvog značaja da bi rezultirale blažim kažnjavanjem.

Slijedom navedenog, nisu ostvareni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. ZKP/97 pa je na temelju članka 416. stavak 6. ZKP/97, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 19. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.