II Kž-270/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 270/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. K.G. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. OKZRH (sada čl. 148. st. 1. OKZRH) odlučujući o žalbi okr. S.J., podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 16. lipnja 1993., broj Kio-263/93 (Kv-120/93), u sjednici održanoj 24. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba okr. S.J., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeće suda prvog stupnja produljilo je pritvor u daljnjem trajanju od mjesec dana protiv okr. S.J., iz razloga predviđenih u čl. 191. st. 2. t. 1. i 2. ZKP (sada čl. 182. st. 2. t. 1. i 2. ZKP), u tijeku istrage zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 1. OKZRH (sada čl. 148. st. 1. OKZRH).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. S.J., predlažući da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

Naime, sud prvog stupnja, obrazlažući razloge za pritvor iz čl. 182. st. 2. t. 1. ZKP navodi da je okrivljenik stranac iz SRJ, pa da bi zato mogao pobjeći. Međutim, okrivljenik u svojoj obrani (list 19 spisa) navodi da je državljanin Republike Hrvatske, sa adresom stanovanja u Z.. Prema tome, bez provjere gore navedenog, te utvrđenja ostalih okolnosti, prema citiranom zakonskom propisu, ovakvi razlozi suda prvog stupnja ne mogu se za sada prihvatiti.

Što se tiče postojanja koluzione opasnosti, razloga za pritvor iz čl. 182. st. 2. t. 2. ZKP, iz navoda pobijanog rješenja ne proizlazi u čemu se konkretno ta opasnost sastoji. U smislu tog zakonskog propisa potrebno je navesti konkretne okolnosti, tj. koje su to točno poimenično osobe koje valja saslušati i na koje okolnosti, njihov odnos prema okrivljeniku, razloge zbog kojih bi okrivljenik na njih mogao utjecati, te na koji način. Kako iz pobijanog rješenja to ne proizlazi, isto se u tom dijelu ne može ispitati.

Osim toga, odlučujući o vremenu trajanja produljenog pritvora, sud prvog stupnja računa od časa kad je okrivljenik bio doveden pred istražnog suca, tj. od 17. svibnja 1993., dok iz navoda krivične prijave (list 3 spisa) koja datira od 12. svibnja 1993., proizlazi da je okrivljenik već tada, odnosno eventualno i ranije, bio lišen slobode, a što je protivno pravilima o računanju roka pritvora u istrazi, koji teče od trenutka okrivljenikova lišenja slobode.

Stoga je valjalo pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti ukazane mu nedostatke, te će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

Slijedom izloženih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 24. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)