Rev-1333/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1333/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz D. G., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke (rješenja) o troškovima postupka iz presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž- 2461/11-4 od 21. studenoga 2012. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-576/10-75 od 25. svibnja 2011. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-576/10-83 od 2. listopada 2012., u sjednici održanoj 11. travnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

a) pod toč. I. izreke, tuženik je obvezan platiti tužitelju 16.603,33 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 1. srpnja 2005. do isplate,

b) pod toč. II. izreke, tuženik je obvezan:

- „isplaćivati tužitelju“ „rentu u iznosu od 407,50 kn mjesečno“ sa zateznim kamatama „počev od 1. svibnja 2004. pa nadalje s dospijećem svakog pojedinog obroka do 15-og za prethodni mjesec“,

- naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 70.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom:

a) u st. I. izreke, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke“,

b) u st. II. izreke, djelomično je prihvaćena žalba tuženika, preinačena prvostupanjska presuda „pod točkom II. izreke“ tako što je tuženik obvezan platiti tužitelju „na ime rente za razdoblje od 1. svibnja 2004. do 25. svibnja 2011. iznos od 29.272,08 kn“ s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 25. svibnja 2011. do isplate, „pa nadalje u iznosu od 407,50 kn, mjesečno s dospijećem svakog pojedinog obroka do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec“,

c) u st. III. izreke, odbijen je zahtjev tuženika „za naknadu troškova sastava žalbe na prvostupanjsku presudu“.

Protiv drugostupanjske odluke o parničnom trošku tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači ili „ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku“.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba (u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju revizija je podnesena protiv drugostupanjske odluke o parničnom trošku, i to pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Tu reviziju valja razmotriti u svijetlu:

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).",

- odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "U postupku o povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude".

Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a: kojim je postupak pravomoćno završen.

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Polazeći od prethodno navedenog, kako protiv osporene odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, protiv nje (slijedom toga) nije dopuštena niti izvanredna revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

Stoga je reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 11. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.