Rev-1045/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1045/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja mldb. R. R. iz Z., koga zastupa otac i zz R. Z. iz Z., a ovoga A. K., odvjetnik iz Z., protiv tužene Z. C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju mldb. tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. XI. 1989. godine pod posl. br. Gž 6270/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. III. 1989. godine pod posl. br. Pn-591/89, u sjednici održanoj dana 26. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija se djelomično usvaja i to u odluci o naknadi štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivno sti na način da se tužena obavezuje da mldb. tužitelju po tom osnovu isplati daljnji iznos od 200 dinara sa kamatom koja teče od dana 20. III. 1989. godine do dana isplate po stopi koja se plaća u mjestu ispunjenja na dinarske štedne uloge oročene preko godinu dana bez utvrdjene namjene, dok se u ostalom dijelu odbija kao neosnovana.

II. Tužena dužna je naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak u iznosu od 186 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda djelomično je usvojen zahtjev mldb. tužitelja te je odlučeno kako slijedi:

"I. Tuženi Z. „C.“ Z., …, dužan je platiti tužitelju R. mldb. R. iz Z., …, na ruke oca i zz R. Z. iz Z., …, na ime naknade štete slijedeće iznose:

- s osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 2,192.000 dinara,

- za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4,640.000 dinara,

- ili ukupno 6,832.000 dinara sve to sa kamatom koja počinje teći od dana presudjenja tj. od 20. ožujka 1989. g. po stopi koju banke daju na dinarske štedne uloge oročene preko godinu dana bez utvrdjene namjene pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Tuženi je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1,000.000 dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

III. Tužitelj se odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva i to:

- za pretrpljene fizičke boli s iznosom od 1,248.000 dinara,

- za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.260.000 dinara, kao i sa zahtjevom za kamate kroz razdoblje od 29. VII. 1982. do 20. III. 1989. g.

Okružni sud je odlučujući o žalbi mldb. tužitelja potvrdio naprijed citiranu presudu prvostepenog suda.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju mldb. tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena svoj odgovor na reviziju mldb. tužitelja nije dala a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a ni druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) nisu počinjene.

Sud je u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. ovlašten da odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (neeat judeks ultra et extra petita partium).

U postupku, a nakon što je utvrdjena odgovornost za nastanak saobraćajne nezgode 20% na strani mldb. tužitelja i 80% na strani tužene zajednice osiguranja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev dana 15. VI. 1988. godine (str. 49 spisa), te ponovno dana 20. III. 1989. godine (str. 61 spisa), a da pri tom nije ustvrdio da je visina postavljena zahtjeva umanjena za suodgovornost mldb. tužitelja za nastalu štetu.

Stoga kada je sud utvrdio visinu naknade tužitelju po pojedinim osnovama i od tako utvrdjene naknade odbio iznos na ime utvrdjenog postotka suodgovornosti na strani mldb. tužitelja, te iznos već primljen na ime naknade po pojedinim osnovama, sud nije povrijedio ni jednu od postupovnih odredbi.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je osnovan.

U valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sud je utvrdio da je mldb. tužitelj zadobio teške tjelesne povrede. Prvostepeni sudovi su valjano primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima "Sl. list SFRJ" br. 27/78, 39/85 i 48/85) kada su mldb. tužitelju u cijelosti dosudili zatraženi iznos s naslova naknade za pretrpljene fizičke bolove ali je pogrešno primjenjeno materijalno pravo prema stanovištu ovog revizijskog suda, kada su mldb. tužitelju s naslova naknade za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti utvrdili naknadu u visini od 7,500.000 dinara.

Naime ovaj sud je mišljenja da mldb. tužitelj, koji je u vrijeme nastanka štetnog dogadjaja imao 6 godina, a s obzirom na utvrdjeni stupanj pojačanih napora koje će morati ulagati u svakodnevnom životu i radu, predvidivo još dugi niz godina, a što će kod mldb. tužitelja izazivati duševne patnje, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 10,000.000 dinara (1.000 dinara).

Stoga je pored odredjenog utvrdjenog iznosa naknade od 7,500.000 (750) dinara mldb. tužitelju valjalo dosuditi i daljnji iznos od 250 dinara, umanjen za 20% na ime njegove suodgovornosti za nastali štetni dogadjaj, dakle 200 dinara.

Zbog izloženog djelomično je usvojena revizija na način da je pozivom na odredbu iz čl. 395. ZPP preinačena odluka nižestepenih sudova u odnosu na dosudjeni iznos s naslova pravične novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Zbog svega odlučeno je stoga kao u dispozitivu presude (čl. 166., čl. 393. i čl. 395. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.