Gž-1/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-1/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz Š. protiv tuženika I. d.d. O., koga zastupa punomoćnik J. F., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Gospiću od 11. prosinca 1997. godine broj P-1/97-4, u sjednici održanoj 17. veljače 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda Županijskog suda u Gospiću od 11. prosinca 1997. broj P-1/97.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

"Poništava se odluka tuženika kojom je tužiteljici utvrđen izvanredni otkaz ugovora o radu kao nezakonita.

Obvezuje se tuženik da vrati tužiteljicu na posao koji je obavljala prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu jer otkaz nije dopušten i radni odnos nije prestao te da obračuna i isplati plaću i sve druge naknade koje ima na radu i po osnovi rada."

Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ta presuda ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

U pismenom odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se ista odbije.

Žalba nije osnovana.

Rješenjem koje je predmet ovog parničnog postupka, tuženik je tužiteljici dao izvanredni otkaz ugovora o radu a na temelju odredbe čl. 107. toč. 1. u vezi čl. 213. st. 3. Zakona o radu ("Narodne

novine", broj 38/95 - dalje ZR) a zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, što je dana 4. srpnja 1996. s početkom u 10,00 sati pa do kraja radnog vremena i dana 5. srpnja 1996. od 6,30 do 7,30 sati organizirala i sudjelovala u prekidu rada - štrajku u tvornici ploče I. koji prekid rada - štrajk nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljica nalazi u činjenici da je u ovom predmetu sudio, kao prvostupanjski sud, Županijski sud u Gospiću (nakon što se je Općinski sud u Gospiću oglasio stvarno nenadležnim za suđenje - rješenjem od 11. srpnja 1997. broj P- 179/96-9 - list 68. spisa), a budući da se radi o radnom sporu da je nadležan općinski sud. U pravu je žaliteljica kad tvrdi da je u ovom predmetu trebao suditi općinski - kao prvostupanjski sud a ne županijski. Pogrešno se je Općinski sud u Gospiću u rješenju u oglašenju nenadležnim pozvao na odredbu čl. 217. st. 1. ZR. U ovom se predmetu ne radi o zabrani štrajka niti isključenju s rada (čl. 210. i 211. ZR - lockout) već o radnom sporu zbog davanja otkaza zaposleniku, a za tu vrstu spora nadležan je općinski sud.

No, pogreška nižestupanjskog suda ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Po odredbi čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku apsolutno je bitna povreda, ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud. U ovom je predmetu sudio viši sud, predmet iz nadležnosti nižeg suda.

Prema tome, nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka na koju se poziva žaliteljica.

nog stanja, po nalaženju

Što se tiče prigovora žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjenič

ovog suda, u pravu je tužiteljica kad tvrdi da nije utvrđeno da bi ona bila organizatorom prekida rada - štrajka koji nije bio organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.

Već iz obrazloženja rješenja o izvanrednom otkazu proizlazi da tuženik nije sigurnim dokazima utvrdio kako je tužiteljica bila organizatorom nezakonitog štrajka, jer kaže: "... s obzirom da je zaposlenica ranije bila predsjednik štrajkaškog odbora i u više navrata organizirala štrajk i obustavu rada kod poslodavca, te je nesumnjivo da je to učinila dana 4. i 5. srpnja 1996.g.". To je samo indicija ali ne i dokaz o tužiteljici kao organizatoru nezakonitog štrajka. Nijedan od saslušanih svjedoka u prvostupanjskom postupku nije rekao da bi tužiteljica bila organizatorom štrajka. Oni iskazuju da je štrajk počeo spontano, bez da ga je itko od zaposlenika organizirao.

Ovaj sud, dakle ne prihvaća činjenično utvrđenje o tome da bi tužiteljica bila organizatorom štrajka.

No, nije sporno da je ona sudjelovala u štrajku koji nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata (čl. 213. ZR). Ona to i navodi u žalbi ("... ona nije bila organizator prosvjeda zaposlenika koji je okarakteriziran nezakonitim štrajkom, već je u istom samo sudjelovala na isti način kao i svi drugi zaposlenici" - citat žalbe).

Prema odredbi čl. 213. st. 3. ZR zaposleniku se može otkazati samo ako je organizirao ili sudjelovao u štrajku. Dakle, i samo sudjelovanje u nezakonito organiziranom štrajku, može biti razlogom za izvanredni otkaz iz čl. 107. st. 1. ZR, jer to predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

Tuženik je dakle, već samo zbog sudjelovanja u nezakonitom organiziranom štrajku mogao tužiteljici dati izvanredni otkaz i stoga je rješenje koje je predmet ove rasprave zakonito.

Okolnost da su ostali djelatnici, koji su također samo sudjelovali u istom štrajku, dobili izvanredni otkaz ugovora o radu zbog iste povrede iz čl. 213. st. 3. ZR, ali uvjetno na šest mjeseci, ne utječe na zakonitost odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici jer je na poslodavcu da postupajući u okviru zakona (ZR) ocijeni da li za pojedinog zaposlenika ima razloga za uvjetovanje izvanrednog otkaza ili ne.

Iz svih navedenih razloga, jer prvostupanjski sud nije ni pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, njena je žalba odbijena kao neosnovana i presuđeno je kao u izreci po čl. 368. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 17. veljače 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.