Rev-1045/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1045/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.D. iz P., .. . br. ., koga zastupaju punomoćnici S.S. i B.R., odvjetnici u P., protiv tužene C. o. d.d. Z., Filijala P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 2. studenog 1992. godine pod posl. br. Gž-1047/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od dana 1. srpnja 1992. godine pod posl. br. P-1882/90, u sjednici održanoj dana 16. lipnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 2. studenog 1992. godine pod posl. br. Gž-1047/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je obvezana tužena da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 370.000 HRD odnosno 370 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 1992. godine do konačne isplate, dok je u preostalom dijelu svog tužbenog traženja u visini od 740.000 HRD odnosno 740 kuna tužitelj odbijen. Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji njegovo tužbeno traženje u cijelosti.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja reviziju tužitelja dostavio je tuženoj i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj fazi postupka nije sporno da tužena C. o. d.d. Z., Filijala P. odgovara tužitelju za svu štetu koju je ovaj pretrpio zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 1. travnja 1988. godine i to u visini od 50%.

Sporno je pitanje visine dosuđene novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu i to s naslova pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sud je utvrdio vrstu i težinu zadobivene povrede, tok i trajanje liječenja, intenzitet i trajanje fizičkih bolova kao i pretrpljenog straha te je prema stajalištu ovog revizijskog suda valjanom primjenom materijalno-pravne odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 73/91) tužitelju s naslova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio naknadu u visini od 580.000 HRD odnosno 580 kuna te s naslova pretrpljenog straha naknadu u visini od 150.000 HRD odnosno 150 kuna, odnosno imajući u vidu suodgovornost tužitelja za nastalu štetu, dosudio tužitelju s naslova pravične novčane naknade za navedene vidove pretrpljene nematerijalne štete ukupno iznos od 370.000 HRD odnosno 370 kuna.

Iz izloženog dakle proizlazi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako ovaj revizijski sud ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je reviziju tužitelja pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.