Rev-2282/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2282/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.K. iz Z., kojeg zastupanju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženih: 1) "C. " o. d.d. Z., i 2) "ZET" Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. veljače 1994. br. Gž- 8696/93., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Zagrebu od 19. srpnja 1993. br. Pn- 4627/92., u sjednici održanoj dana 4. srpnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao djelomično osnovana prihvaća, te preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. veljače 1994. godine, br. Gž-8696/93. u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za kamate na dosuđeni parnični trošak na način da se u tom dijelu odbija žalba tužene "C. " o. d.d. Z., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 1993. godine, br. Pn-4627/92.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška revizije.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženima i to pod I. izreke da tužitelju isplate 17.004.000 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. srpnja 1993. godine do isplate i pod II. izreke da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.099.490 HRD sa zateznom kamatom koja teče od 19. srpnja 1993. godine, tj. od dana dosuđenja, do isplate, dok je pod III. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 21.717.800 HRD.

Drugostupanjskom presudom i to: I. izreke djelomično je odbijena žalba I-tužene i potvrđena prvostupanjska presuda pod I. izreke u odnosu na tu tuženu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko priznatog iznosa od 9.200.000 HRD nematerijalne štete do iznosa od 16.500.000 HRD, tj. za iznos od 7.300.000 HRD s pripadajućim kamatama i u odluci o trošku spora za iznos od 1.099.490 HRD, pod II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na kamate na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.099.490 HRD na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen i pod III. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva za iznos od 21.717.800 HRD.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitej zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući je u potvrđujućem dijelu prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za preostali zahtijevani iznos od 2.717.800 HRD i u preinačujućem dijelu prvostupanjske presude kojim je odbijen njegov zahtjev za kamate na dosuđeni mu iznos parničnog troška, predloživši preinačenje pobijane presude u smislu revizijskih navoda, tj. prihvaćanje tužbenog zahtjva u cijelosti uz dosuđenje mu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija je samo djelomično osnovana.

Nižestupanjski sudovi su revidentu za zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi od 19. studenog 1992. i njihove posljedice dosudili naknadu štete i to za pretrpljene fizičke boleve 6.000.000 HRD (zahtijevano 10.000.000 HRD), na pretrpljene duševne boleve zbog smanjenja životne aktivnosti 8.000.000 HRD (zahtijevano 20.000.000 HRD), za pretrpljeni strah 2.500.000 HRD (zahtijevano 8.000.000 HRD) i za tuđu pomoć i njegu 504.000 HRD (zahtijevano 721.800 HRD).

Revident neosnovano ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo iz odredbi čl. 200. st. 1. i čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kada mu za navedene oblike štete nisu dosudili zahtijevane iznose.

U postupku je utvrđeno da je revident u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio udarno krvne podljeve glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, slabijeg intenziteta oko 20 dana i povremene oko mjesec dana, da je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, nakon toga da mu se pojavio srednje-jaki strah vezan za strah njegovog ozdravljenja što je imalo za posljedicu stvaranje reaktivne neuroze vezane u strah pred promet, da je revident trajno smanjena životna i radna aktivnost za 10%, da je revidentu bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od mjesec dana i to po 6 sati dnevno, da mu je ta pomoć i njega pružena kod kuće od članova obitelji i da je bruto sat pružanja takve pomoći i njege iznosio 2.005 HRD odnosno netto 840 HRD.

Na osnovu navedenih, za ovaj spor i važnih činjeničnih utvrđenja, a uvažavajući osobitnosti ovoga slučaja kao što su vrsta i karakter zadobivenih ozljeda, jačina i trajanje fizičkih bolova, te straha i stupanj smanjenja životne aktivnosti, kao i relativno ranu dob revidenta (31 godina) po prosudbi ovoga revizijskog suda, suprotno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi su revidentu za sve navedene oblike nematerijalne štete dosudili realnu i primjerenu pravičnu novčanu naknadu kada su je dosudili u iznosima navedenim u obrazloženju pobijanih presuda. To zato, jer su te naknade dosuđene prema kriterijima i mjerilima mjerodavnim za njihovo dosuđnje u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a što je u skladu s odredbom čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96. - dalje ZOO.

Po prosudbi ovoga suda nižestupanjski sudovi su također, suprotno revizijskim navodima, revidentu pravilno dosudili i naknadu za tuđu pomoć i njegu (materijalnu štetu) kada su je dosudili u iznosu navedenom u obrazloženju pobijanih presuda (čl. 195. st. 1. ZOO).

Stoga i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP "Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP, valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, u navedenom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Međutim, revident s pravom ističe da je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude u dijelu odluke o kamatama na dosuđen mu iznos parničnog troška, tj. odbijanjem toga njegovog zahtjeva, pogrešno primijenio materijalno pravo.

To zato, jer je odredbom čl. 20a Zakona o izmijenama i dopunama zakona o izvršnom postupku "Narodne novine", br. 53/91. i 91/92., koja je stupila na snagu 1. srpnja 1991. godine, tj. prije donošenja pobijanih presuda, data mogućnost dosuđenja zatezne kamate na parnični trošak i u parničnom postupku, s tim da kamata teče od dana dosuđenja parničnog troška.

Zbog navedenog valjalo je u navedenom dijelu, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti pobijanu presudu kako je navedeno u izreci ove presude.

Revidentu nije dosuđen traženi trošak revizije, zato jer u revizijskom postupku nije uspio glede glavnog zahtjeva, već samo glede zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.

Prema odredbi čl. 35. ZPP, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva dok se kamate, ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju u obzir.

Stoga okolnost da je drugostupanjska presuda preinačena samo glede zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška u ovom slučaju nema za posljedicu obveze I-tužene da revidentu nadoknadi zahtijevani trošak revizije (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. ZPP).

U Zagrebu, 4. srpnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.