Rev-413/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 413/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz R., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku iz K., protiv tuženika J. L. iz K., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-220/08-2 od 6. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini posl. br. P-699/05 od 11. listopada 2007., u sjednici održanoj 20. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je (u stavu I. izreke) djelomično usvojen „precizirani tužbeni zahtjev tužitelja“ i tuženiku naloženo na ime ulaganja u nekretnine upisane u z.k.ul.br. 747 k.o. R., k.č.br. 3027 kuća, dvorište, voćnjak i oranica s 54 a 92 m², isplatiti tužitelju 141.135,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 28. srpnja 2005. i naknadom parničnog troška od 14.280,00 kn, te (u stavu II. izreke) „tužitelj odbijen“ s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 93.420,69 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli:

- tužitelj, protiv njezina dijela iz stava II. izreke, uz navod da je podnosi temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. toč. 2. i 4. ZPP-a, a zbog počinjenih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji i u dijelu u kojemu je odbijen, podredno da se u tome dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak,

- tuženik, protiv njezina dijela iz stava I. izreke, a zbog počinjenih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog je tuženika da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizija tuženika nije osnovana, a revizija tužitelja nije dopuštena.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama u njoj određeno navedenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora u revizijskom stadiju prema reviziji tuženika je zahtjev na obvezivanje tuženika platiti tužitelju 141.135,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a sve na ime ulaganja u nekretninu upisanu u z.k.ul.br. 747 k.o. R., k.č.br. 3027 kuća, dvorište, voćnjak i oranica s 54 a i 92 m².

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je prijeporna nekretnina u suvlasništvu tužitelja i tuženika, na svakog u ½ dijela,

- da je u zgradi (kući), a koju su na istoj nekretnini 60-tih godina prošlog stoljeća sagradili njegovi roditelji i iz koje je tuženik odselio ... (preselivši u K.), tužitelj živio s roditeljima do njihove smrti (otac tužitelja umro je … a majka ....), po čemu je tužitelj koristi s obitelji (suprugom i dvoje djece),

- da je tužitelj od 2002. do 2004., dakle po smrti roditelja i za trajanja suvlasničke zajednice s tuženikom (obzirom je tuženik svoj suvlasnički dio stekao od majke, ujedno i majke tužitelja, na temelju s njom zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju), vršio ulaganja u zgradu (kuću), i to radovima na: ručnom otkopu rova za drenažu oko objekta (zbog vlažnosti podruma); postavi drenažnih cijevi i zatrpavanju kamenim materijalom; betoniranju kompletne betonske podloge s podbetoniranjem postojećih temelja; betoniranju nogostupa oko objekta;

žbukanju zidova kotlovnice; betoniranju armiranog betonskog vanjskog stubišta; žbukanju zidova i stropova prizemlja; postavi Rigips ploča na stropove starog dijela objekta; izradi, dobavi i ugradnji betonskih stupova ograde; ličenju i gletanju zidova i stropova prizemlja; postavi podova u prizemlju objekta - i to laminat parketa, klasičnog parketa i keramike; oblogi zidova hrastovim lamelama; razvodu bakrenih cijevi za centralno grijanje; dobavi i ugradnji „S.“ radijatora; dobavi i ugradnji kotla za centralno grijanje na lož ulje; dobavi i ugradnji rezervoara za lož ulje; ispitivanju kotla, rezervoara, instalacija i radijatorskih tijela; dobavi i ugradnji hrastovih ulaznih vrata; razvodu vodovoda i kanalizacije u kuhinji - prizemlju objekta; izradi krovišta i vanjske stolarije - izradi i montaži nove konstrukcije, obijanju krovišta daskom i brodskim podom, postavi B.-folije, letvanju i pokrivanju novim B. crijepom; zidanju dimnjaka na tavanu i iznad krovišta; izradi i postavi oluka, okapnica i opšivanju dimnjaka; izradi, dobavi i ugradnji termo aluminijske plastificirane stolarije s izo - staklom i venecijaner-zavjesom; izvedbi vanjske ulične ograde; dogradnji postojeće zgrade i podizanju potkrovlja (u vidu rušenja ranijih dijelova zgrade, dijela radova u potkrovlju, dijela radova u podrumu i suterenu koji se odnose na dogradnju objekta - i to radova ručnog iskopa rova za temelje dograđenog dijela objekta, radova betoniranja temelja i dijela nadtemeljnog zida dograđenog dijela); zidanju dograđenog dijela nosivih zidova; betoniranju armirano- betonske ploče; dijelu prizemlja - zidanju dograđenog dijela nosivih zidova, zidanju, betoniranju i oblaganju pečenjare i roštilja; izradi cementne glazure u dograđenom dijelu objekta; razvodu električne instalacije u dograđenom dijelu; izradi termo-fasade; gradnji staje sa nadstrešnicom; gradnji nadstrešnice za strojeve i kukuružnjak,

- da je u prijepornu nekretninu tužitelj vršio (od prethodno spomenutih) i ulaganja koja su bila korisna i nužna (uz ostalo i u svezi: otkopa rova za drenažu oko objekta zbog vlažnosti podruma; postave drenažnih cijevi i zatrpavanja kamenim materijalom; betoniranja kompletne betonske podloge sa podbetoniravanjem postojećih temelja; betoniranja nogostupa oko objekta; žbukanja zidova kotlovnice; betoniranja armiranog betonskog vanjskog stubišta; žbukanja zidova i stropova prizemlja; postave Rigips ploča na stropove starog dijela objekta; poslova izrade, dobave i ugradnje betonskih stupova ograde; poslova ličenja i gletanja zidova i stropova prizemlja; poslova postave podova u prizemlju objekta; poslova obloge zidova; poslova postavljanja centralnog grijanja; ugradnje ulaznih vrata; poslova razvoda vodovoda i kanalizacije u kuhinji - prizemlje objekta; izrade krovišta i vanjske stolarije; zidanja dimnjaka na tavanu i iznad krovišta; izrade i postave oluka, okapnica i opšivanja dimnjaka), a u protuvrijednosti u vrijeme kada su izvedena od 282.271,00 kn,

- da je tužitelj sve radove na prijepornoj nekretnini izvršio bez da je za njihovo izvođenje tražio suglasnost tuženika, a tuženik, koji je „živio u susjednoj K.“ i znao je za ulaganja koja u nekretninu vrši tužitelj, nije tužitelju ničime dao do znanja da ta ulaganja ne želi ili da ih zabranjuje.

Sporno je u revizijskom stadiju pripada li tužitelju zahtjev za isplatu protuvrijednosti onog što je uložio u prijepornu nekretninu.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, koja ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) djelomično prihvatio, i time je pravilno primijenio materijalno pravo.

Prava tužitelja u svezi ulaganja koja je vršio u prijepornu nekretninu valja razriješiti u smislu:

- odredaba čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZV-a) prema kojima (1)„Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika“, (2)“ Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju“, i (3) „Svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi“,

- odredaba čl. 39. ZV-a, kojima je propisano: (1) „Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima“, i (2) „Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga“,

- odredaba koje reguliraju prava poslovođe bez naloga, konkretno odredaba čl. 223. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), koje se (obzirom na vrijeme u kojem su ulaganja vršena) primjenjuju na ovaj slučaj na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), a kojima je propisano: (stav 1.) „Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao obavljao oslobodi svih obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obveze što ih je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut“, (stav 2.) „Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od osobe čiji je posao ili ako joj je pribavio korist koja odgovara u svemu njezinim namjerama i potrebama“,

- odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, prema kojoj „Tko se prihvati tuđeg posla unatoč zabrani osobe čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga“.

S prethodnim u svezi, a budući je ulaganja u nekretninu vršio bez izričite suglasnosti ali uz znanje tuženika - koji se ulaganjima nije protivio i ničime nije dao do znanja da njima nije zadovoljan, tužitelju pripadaju prava koja pripadaju poslovođi bez naloga: na naknadu nužnih i korisnih troškova za nekretninu u suvlasništvu (u dijelu u kojem je te troškove podmirio za tuženikov suvlasnički dio, odnosno u dijelu u kojemu su ti troškovi nužni i korisni za taj dio), i to prema cijenama u vrijeme kada su ti troškovi izvršeni.

Nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili koji su od navedenih radova izvršenih po tužitelju bili u okolnostima konkretnog slučaja neophodni za funkcionalno korištenje nekretnine, odnosno koji su troškovi u tim okolnostima učinjeni kako bi se udovoljilo uobičajenom standardu za njezino održavanje i normalno korištenje (i kao stana za potrebe obitelji) - a kreću se unutar troškova nužnih i korisnih kako bi se nekretnina mogla koristiti prema svojoj namjeni, a za koju je namjenu i tuženik znao.

Valja pritom imati na umu (prema mišljenju vještaka: „da je bila potrebna adaptacija stare kuće zbog samog stanja građevine“) da su prijeporni troškovi (utvrđeni kao nužni i korisni) učinjeni za i očito trošan i zapušten objekt - sagrađen …-tih godina, koji bez učinjenih ulaganja - međusobno povezanih i uvjetovanih, a prema uobičajenom standardu stanovanja (za koje je, uz ostalo, nužno imati i sistem grijanja, sigurnog krova, ožbukanu zgradu, stolariju na zgradi), ne bi mogao koristiti ni tužitelju ni tuženiku.

U odnosu na te radove nižestupanjski sudovi nisu imali razloga sumnjati, pa ni prema činjenicama i dokazima na koje se tuženik pozivao (u smislu odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika), da je tužitelj kao poslovođa bez naloga postupao „u svemu kako treba“ te da je radio ono „što su okolnosti zahtijevale“ i poduzimao radove koje nije mogao odgađati da bi postigao izloženi standard stanovanja i objekat održao u stanju da bi se mogao koristiti (po tužitelju i tuženiku) bez opasnosti od šteta.

Nadalje, nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili visinu prijepornih nužnih i korisnih troškova koje je tužitelj imao (stvarne izdatke za utrošeni materijal i vrijednost utrošenoga rada prema cijenama u vrijeme kada su izdaci učinjeni) i tuženika obvezali da tužitelju naknadi sve nužne i korisne izdatke koji se odnose na njegov suvlasnički dio nekretnine prema cijenama u vrijeme kada su ti izdaci učinjeni (...), s zateznim kamatama (budući su tužitelju pripadale zatezne kamate i od učinjenih izdataka, dakle računate od trenutka koji je prethodio sporu) od kada ih je i tražio: od podnesene tužbe.

Okolnost što je tužitelj ulaganja na nekretnini vršio bez potrebnih dozvola, a na koju se okolnost revident poziva, sve da je i istinita ne može utjecati na izloženo shvaćanje i revidentu u odnosu na zahtjev tužitelja omogućiti povoljniju poziciju obzirom na već navedeno: tuženik je znao za radove koje tužitelj vrši na nekretnini koja je i u njegovom suvlasništvu i nije ih, iako je mogao znati za uvjete i način gradnje, ograničavao ili sprečavao - i ne može sada, kada su radovi gotovi a on stekao ono u svezi čega je tužitelj imao nužne i korisne troškove, s uspjehom pozivati se na njihovu protupravnost.

Stoga, a budući je osporenom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 141.135,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, ne postoje razlozi zbog kojih je tuženik izjavio reviziju - pa je o njegovoj reviziji valjalo odlučiti kao u izreci, u presudi (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. listopada 2009., dakle nakon što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a/08, koji je na snagu stupio 1. listopada 2008.), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/08, na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje odredba čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a.

Sukladno tome, po tužitelju podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije po vrijednosnom kriteriju - jer vrijednost predmeta spora po tužitelju pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn. Obzirom osporena presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a, revizija tužitelja nije dopuštena ni na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, kada je predmetom pobijanja po reviziji odluka koju stranke ne mogu pobijati prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi st. 3. tog članka, u takvoj reviziji, što je ovdje (za odluku o reviziji tužitelja) odlučno, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Po tužitelju podnesena revizija ne sadrži pitanje određeno u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, a time (posljedično) niti prethodno spomenute razloge, a revizijski sud ih nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati, kao što nije ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje ili ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava niti pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno budući da ono što tužitelj ističe suštinski predstavlja samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava - a ne i razlog za izvanrednu reviziju, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti odlukom iz izreke rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.