Rev-1142/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1142/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja ing. I. P. iz Z., koga zastupa B. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika RO G. g. iz Z., radi utvrdjenja i činidbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. br. Gž-4286/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. srpnja 1990. br. P- 4470/87, u sjednici održanoj dana 14. srpnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 7. siječnja 1992. br. Gž-4286/91-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. srpnja 1990. br. P-4470/87 kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja:

"I. Utvrdjuje se daje tužitelj ing. P. I., iz Z., prof. nosilac prava korištenja groba br. … polje …, razred …, na M., te je tuženica Poduzeće G. g. iz Z., dužna izvršiti upis tužiteljevog prava u katastar grobova, kao i naknaditi troškove postupka sve u roku od 15 dana."

"II. Utvrdjuje se, da tužitelj ing. P. I. i njegova obitelj imaju pravo ukopa u grob br. …, polje …, razred …, na gradskom groblju M., te je tuženo poduzeće G. g. Z., dužno izvršiti upis tužiteljevog prava u katastru grobova, kao i naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana."

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se nižestepene presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, jer su nižestepeni sudovi u svemu postupali u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, te ne stoji tvrdnja tužitelja da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Prvostepeni sud je utvrdio da je osnivač - nabavitelj spornog obiteljskog groba bila pok. J. H. koja je grob nabavila i u njega sahranila supruga A. god. 1963., da bi nakon toga i sama bila sahranjena u isti grob 1966. godine.

Osnivač groba pok. J. H. nije imala druge obitelji osim supruga A., pa je nju sahranio i o grobu se brinuo njen sustanar dr. D. V., pa je tuženi na njegovu molbu 1984. godine evidentirao dr. D. V. i njegovu obitelj sa "pravom ukopa i pravom uredjivanja groba".

Ovjerenom pismenom izjavom od 4. veljače 1985. godine dr. D. V. je izjavio da sporni grob ustupa besplatno tužitelju ing. P. I., ali tuženi nije pristao izvršiti prijenos prava korištenja na ime tužitelja.

Na ovako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su zauzeli stav da tužitelju ne pripada pravo korištenja spornog groba budući da mu to pravo nije mogao ustupiti dr. D. V. jer to pravo ni on nije imao, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestepeni sudovi pravilnim tumačenjem odredaba Zakona o grobljima (NN br. 32/65) i Odluke o grobljima Skupštine grada Zagreba (Službeni glasnik br. 8/67) ocijenili da dr. D. nije osnivač spornog groba, da nije imao pravo korištenja i raspolaganja i da to pravo nije mogao ustupiti tužitelju obzirom da ni sam to pravo nije imao.

Pogrešno revident smatra da je dr. D. od tužene dobio pravo korištenja spornog groba time što mu je tužena u svojoj evidenciji upisala "pravo ukopa za njega i njegovu obitelj i pravo održavanja groba".

Naime, da bi tužena mogla raspolagati spornim grobom i dodijeliti dr. D. V. pravo korištenja, morali bi biti ispunjeni uvjeti iz čl. 60. Odluke o grobljima, a u ovom slučaju takvi uvjeti nisu ispunjeni.

Pravo koje je dodijeljeno dr. D. V. nije moguće valjano prenijeti na tužitelja jer tužitelj ne spada u krug obitelji u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o grobljima.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužitelj, a ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 14. srpnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veljko Šeparović v.r.