Criminal investigation dismissed due to lack of evidence proving unauthorized disclosure of business secrets by former employee.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against the lower court's decision to reject a criminal investigation. The prosecutor argued that the first-instance court incorrectly ignored documentary evidence showing the defendant had access to confidential engineering data. The court ruled that despite the defendant's employment history and potential access to information, there was no concrete evidence in the file proving he actually disclosed the secrets to a competitor. Consequently, the court found no reasonable suspicion of the crime defined in Article 295 of the Criminal Law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 295. st. 1. Kaznenog zakona; čl. 397. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: A criminal investigation must be initiated only when there is reasonable suspicion of a crime; mere access to confidential information or theoretical possibility of disclosure does not constitute sufficient evidence to establish the elements of the offense of unauthorized disclosure of business secrets.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž-195/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. V., zbog kaznenog djela izdavanja i neovlaštenog pribavljanja poslovne tajne, iz čl. 295. st. 1. Kaznenog zakona, o odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja W. d.o.o. iz O., protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv-237/02-3 od 13. kolovoza 2002. godine, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja W. d.o.o. iz O. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Osijeku prihvatio neslaganje istražnog suca i odbio istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja W. d.o.o. iz O. da se protiv D.V. provede istraga zbog kaznenog djela izdavanja i neovlaštenog pribavljanja poslovne tajne iz čl. 295. st. 1. Kaznenog zakona (KZ).
Protiv toga rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj putem svoga opunomoćenika B.K., odvjetnika iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predloživši da se pobijano rješenje ukine ili preinači.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je sud prvog stupnja potpuno nekritički prihvatio obranu osumnjičenika, iako je ona u suprotnosti s pismenim podacima koji se nalaze u spisu, a naročito dokumentacijom koja datira iz siječnja mjeseca 2002. godine i to dopisa P. d.o.o. i HEP d.d.
Ovaj sud smatra da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, jer je sud prvog stupnja iz prikupljenih podataka osnovano zaključio da nema osnovane sumnje da je D.V. ostvario elemente inkriminiranog kaznenog djela.
Tvrdnju da je osumnjičenik neovlašteno priopćio drugome podatke koji su poslovna tajna oštećenik kao tužitelj temelji na dvjema činjenicama, prvoj da je raskinuo ugovor o radu sa oštećenikom i zaposlio u vrtci GT T. i drugoj da su se upravo u to vrijeme obje tvrtke natjecale za izvođenje radova na gradilištu D. u TE P. i da je izvođač, tvrtka I., prihvatila ponudu GT T.
S obzirom da je osumnjičenik u oštećenom poduzeću, kao diplomirani inženjer, radio na inženjeringu i bio član Uprave poduzeća, radi čega su mu bili poznati podaci koji se odnose na razna inženjerska rješenja, proračune i elemente ponuda koje je na natječaje dostavljao oštećenik W. d.o.o., teoretski je postojala mogućnost da te podatke prezentira i novom poslodavcu, koji se natjecao za isti posao, ali je osnovano sud prvog stupnja ocijenio da nema podataka u spisu predmeta koji bi na to ukazivali.
Žalitelj pogrešno drži da je sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, vodio računa samo o izjavama direktora GT T. G.T. i direktora PJ I. poduzeća I. d.d., J.G., koji su izjavili da osumnjičenik nije učestvovao u izradi ponude GT T., a niti u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora o izvođenju radova na deponiju u P.
I ostali prikupljeni podaci ukazuju na isti zaključak.
Osumnjičenik je prestao raditi kod oštećenika 15. prosinca 2002. godine, a zaključio je ugovor o radu sa GT T. 1. ožujka 2002. godine. U spisu se nalazi GT T. upućena I., koja nosi datum od 22. siječnja 2001. godine. Dakle, ta se tvrtka prijavila na natječaj za izvođenje radova na deponiju u P. još prije nego što je kod nje počeo raditi osumnjičenik. Osim toga, izjava direktora PJ I. J.G. o tome da je oštećena tvrtka mijenjala svoju ponudu povećanjem ukupne cijene radova, radi čega su prihvatili ponudu GT T., kao povoljniju, potvrđena je i dopisom oštećenika kojem mu je priložen troškovnik, koji je 4. ožujka 2001. godine faksom dostavljen I d.d. Iz tog troškovnika i dopisa proizlazi da je oštećenik stvarno povećao cijenu radova iz prethodne ponude za 10-12%.
Pravilno je, stoga, ocijenio sud prvog stupnja da nema osnovane sumnje da bi osumnjičenik ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 295. st. 1. KZ.
Ta ocjena suda nije dovedena u sumnju ni sadržajem pisama upućenih oštećeniku od strane Hrvatske elektroprivrede i tvrtke P, u kojima se dozvoljava mogućnost da je osumnjičenik mogao podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu priopćiti tvrtci u kojoj se uposlio, ali ni na koji način ne potvrđuju da je to stvarno i učinio.
Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu (čl. 397. st. 3. ZKP).
U Zagrebu, 15. listopada 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Milan Gudelj, v.r.