Revr-2238/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2238/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u odvjetničkom društvu Ž. & P. u Z., protiv tuženika T. k. Z. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3709/14-2 od 7. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1959/14 od 16. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće iznos od 10.898,53 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari dok je ista presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos 4.289,55 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu. Potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda sastavljeno od pet sudaca odbacit će kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako u njoj ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik u reviziji postavlja slijedeće pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Da li je poslodavac ovlašten odrediti destimulaciju plaće radniku ukoliko je takva mogućnost ugovorena, predviđena sklopljenim ugovorom o radu između radnika i poslodavca, te propisana važećim Pravilnikom o radu koji je na snazi i donesen je sukladno odredbama Zakona o radu?“

U predmetnoj reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, revident navodi da o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te se poziva na praksu Županijskog suda u Bjelovaru, a ne navodi konkretne sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da je riječ o pitanju o kojem bi, u istovrsnim ili usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, doista postojala različita praksa drugostupanjskih sudova. Takvi općeniti i nedovoljno argumentirani revizijski navodi nemaju značenje iznošenja razloga kojima se obrazlaže zašto je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Budući da podnesena revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, radi se o nedopuštenoj reviziji te je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.

Tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 5. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.