Rev-1208/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1208/00-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Č., kojeg zastupa J. S., dipl. pravnik, zaposlenik u P., p. i d. ind. i v. Z., protiv tuženika I. R.-S. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik V. G., dipl. pravnik, radi isplate otpremnine, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-127/99 od 6. svibnja 1999., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-1059/97 od 23. rujna 1998., u sjednici održanoj dana 25. listopada 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da sa osnova otpremnine plati tužitelju iznos od 11.870,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 1. rujna 1996. pa do isplate.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i odbije zahtjev tužitelja ili da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine iznad iznosa od 4.000,00 kn, koji iznos je tuženik isplatio tužitelju temeljem sporazuma stranaka.

Sporno je među strankama, da li tužitelju pripada pravo na visinu otpremnine propisanu odredbom čl. 118. st. 2. Zakona o radu (NN, br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR), kad je sporazumom stranaka utvrđena visina otpremnine.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 25. VII. 1996. dao izjavu da je suglasan da mu tuženik isplati otpremninu u iznosu od 4.000,00 kn. Tužitelju je otkazom ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) radni odnos prestao dana 31. VII. 1996. s tim da je u otkazu navedeno da će tužitelju biti isplaćena otpremnina u iznosu od 4.000,00 kn u skladu sa sporazumom stranaka.

Kad je u postupku utvrđeno, da je tužitelj izjavu da je suglasan sa otpremninom u visini od 4.000,00 kn dao prije nego je tuženik dao otkaz ugovora o radu, niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja prihvatili. To zato, jer zaposlenik ne može slobodno raspolagati potraživanjem koje nije dospjelo, dakle ugovarati niži iznos otpremnine od onoga koji ga po naprijed navedenoj zakonskoj odredbi pripada.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer revident niti opisno u reviziji ne ukazuje na ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. listopada 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.