I Kr-250/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 250/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. S., zbog kaznenih djela iz čl. 91., u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Bjelovaru, od 10. travnja 2008., br. Kv-53/08- 2 (KZM-4/04), u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenog N. S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, od 20. prosinca 2004., br. Kzm-4/04, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. travnja 2005., br. Kžm-5/05, osuđen je opt. N. S. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, zbog počinjenja dvaju kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju, iz čl. 91. točka 1., u vezi čl. 33. KZ.

Osuđenik je putem branitelja D. B., odvjetnika iz B., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem kao razlog za izvanredno ublažavanje kazne ističe da je izdržao gotovo polovinu izrečene kazne, da je za vrijeme izdržavanja kazne izvršena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja je pozitivno djelovala na razvoj njegove ličnosti, tako da više neće reagirati pražnjenjem agresije, te da ima obvezu izdržavati oca koji nema primanja.

Županijski sud u Bjelovaru dostavljajući osuđenikov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne predložio je da se isti odbije.

Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru nalazi da zahtjev osuđenika nije osnovan i predlaže isti odbiti, a s tim je suglasno i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

I Kr 250/08-3

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 414. ZKP izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Iz podataka u spisu proizlazi da su sudovi kod izricanja presude čije ublažavanje osuđenik zahtijeva, kao olakotne okolnosti cijenili njegovu mladost (djela je počinio kao mlađi punoljetnik, star 21 godinu), neosuđivanost i smanjenu ubrojivost, te su okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nove, budući da ih nije bilo ili sud za njih nije znao u vrijeme izricanja presude.

Međutim, te okolnosti objektivno nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 414. ZKP, očito dovele do blaže osude i da su bile poznate sudu kod izricanja presude, posebno kada se uzme u obzir da je optuženik predmetna kaznena djela počinio na izuzetno grub i odiozan način i to prema oštećenicima u dobi djeteta. Osim toga iz priložene socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb B. slijedi da je otac osuđenika zaista bez zaposlenja i primanja, ali i da živi s drugim sinom koji ga uzdržava, tako da nije ovisan samo o pomoći osuđenika.

Prema tome, okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 414. ZKP, očito dovele do blaže osude.

Stoga je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v.r.